Pregled posta

Tunis

Ne Tunis iz turistickih brosura, nego onako kako sam ga ja dozivjela.

Slemma svima!

Par osnovnih podataka: glavni grad je Tunis, imaju oko 10 miliona stanovnika i glavna religija je islam.
Iako ima najnizu stopu nataliteta u Africi, za europske pojmove je to to vise nego prizeljkivani natalitet.

Valuta: tunezijski dinar (TID) 1 tD = 1.000 Millimes (M)
Tecaj: 1 Euro = 0,32 tD bzw. 1 tD = 0,75 Euro
Banke ljeti rade samo od 08-11:00 i to je svakako mana, naime ja sam navikla da banke rade citav dan i taman smo htjeli dignuti novac i morali smo cekati do drugog dana, jer nismo ponijeli pin kreditne kartice nego smo morali osobno potpisati na salteru.
Nacionalna valuta se ne smije iznijeti iz zemlje. Na aerodromu mozete pri odlasku zamijeniti natrag u eure ili dolare do 1/3 ukupno promijenjenog novca, ostalo ste ionako potrosili ;-).
Ja sam naravno sakrila od svake kovanice po jednu i neke novcanice sve skupa u vrijednosti od 15-ak eura i donjela muzevom sefu, koji se tome vise obradovao nego da sam mu Maybacha poklonila, covjek to skuplja.

Jezik – sluzbeni je knjizevni arapski ali vecina prica neku sleng verziju ili francuski s obzirom da su se relativno kasno rijesili Francuza. Mi smo se snasli s engleskim.

Neki od najvecih praznika su: 01.01 Nova godina, 18.01. Sjecanje na revoluciju, 20.03. Dan nezavisnosti, 01.05 Praznik rada, 25.07. Dan republike, 13.08. Dan zena.

Cijepljenja za ovaj dio Afrike nisu obavezna no ako zelite imati cistu savijest ionako mozete pokazati u medjunarodnoj knjizici cjepiva potvrdu o tetanusu, polio-u, diftereji, tifusu, Hepatitis A, Hepatitis B i bjesnilu. Pogotovo ako puno putujete kad tad ce vas ionako pitati za te stvari.
Dzamije mozete posjetiti svaki dan osim petka ali naravno ne i prostor za molitvu.

Posjedovanje droge je strogo kaznjivo, ide se odmah u zatvor, tu vas nikakvo veleposlanstvo i putovnice pravih boja nece spasiti.

Nismo nosili puno prtljage, volim putovati lakonoga i iako ne nosim sama svoje kofere, ne zelim ni njega opteretiti kao magarca. Obavezno ostaviti mjesta za 1-2 stvari kupljene na putu. Nosim knjige. Ali samo 2 para cipela, dnevne i nocne. Knjige su mi bitnije. Nosite knjige koje ZELITE a ne koje "bi morali" procitati. Oprez ima 20 i nesto vidljivih slika i jos linkova na 80-ak ostalih.

Prvo sto smo culi sletjevsi nocu na africko tlo su bili zrikavci. Za mene je to zvuk ljeta.
Eh to mi je nedostajalo.

Shopping:

Kupili domacu kozmetiku, dezic od Adidasa kosta 8 dinara a njihov lokalni od mente 2 dinara, losion Dove za tijelo oko 11 dinara, a njihov domaci balsam na bazi maslinovog ulja 1,5 dinara. U svakom ducanu (i onom malom kvartovskom) ima proizvoda za secerno voskanje – sugaring i to vrlo vrlo povoljno. Teglica manje od 1 eura.

Dakle isplati se kupiti nakit svih vrsta (koralji, srebro, filigran), keramiku, kozne jakne, torbe i obucu,
zacine i cajeva



Ulovi: druga perspektiva..., srebrne japanke (moram uloviti bolju fotku)



Zemlja je jako kids friendly i svakako odlicno mjesto za odmor za obitelji s malom djecom.

Bogga iliti Sprite.

Kolaci:


i jos kolaca, stalak za tortu koji se naravno ne vidi kad su torte fino poslozene na njemu.

Cijene - ukoliko ipak niste skloni nacionalnom sportu broj jedan (cjenkanju) mozete otici u malo skuplje ( ali jos uvijek fer cijene) shopping centre i za fiksnu cijenu kupiti dobre stvari, platiti cete 20% vise ali nije ni cjenkanje nesto sto svakog zabavlja.

Razlednica je oko 15 centi, boca vode je oko 20 centi, srebrno prstenje oko 10 eura, pizza velika oko 2,50 eura, kebab oko 1,50 eura, lokalni supermarketi su jeftini, taxiji su zuti i bez klime. I bez pojaseva za vezanje. Sat vremena interneta od 0,50 centi do 4 eura zavisi gdje zavrsite. Nismo nosili ni laptop ni mobitel sa sobom, pod obecanjem (mojim, danom njemu) da ce moci provjeriti mail barem svaka 2-3 dana.
Napojnice se ocekuju. Svuda. Minimalno 10% od ukupne svote.
Cuga je jeftina, recimo 2 soka i dvije kave manje od 2 eura. Postanska marka oko pola eura.
Slatkac Nestle kornet pola eura, veliki paket kolaca 2 eura, parfem jasmina sa puno skupog ulja (drzi citav dan) 50 ml 5 eura....donjela 4 bocice doma...
Palmolive pjena za brijanje 8 dinara, ona domace proizvodnje 1.5 dinara, rucnik veliki za saunu po max. 5 eura, odlicna kvaliteta.

Otidjite tamo po zlato, srebro, koralje, bisere, kozu, zacine, cajeve, tepihe, oniks, masline, keramiku.
Strana kozmetika tipa Pantene, Dove je skupa i to skuplja nego u EU i cak deset puta skuplja nego domaca. Tak da sam kupila regenerator domace proizvodnje za manje od 0,50 centi i bio je o.k. Dapace ovako sam isprobala nesto njihovo sto doma ne mogu. Predivne kozne aktovke po max. 50 eura. Muzic je ponavljao – disi, disi. Rekla sam da po povratku trazim neki dodatni posao da otplatim grijehe. Ako se ne znate cjenkati, znati cete najkasnije 3. dan. Ili to ili cete bankrotirati jer je pocetna cijena daleko veca od europske. Kaze nama jedan zlatar: make bla bla bla Everybody hier make bla bla bla....I covjek mrtav ozbiljan. Meni je tajne zanata prenijela Zeljka prije puta. Zeljka najbolja si
Tako sam torbu (svi kupuju crvene a ja bas crvenu onda necu) skinula sa 90 eura na 24, u mom gradu ista kosta 120 eura i da, uvoz je iz Tunezije. Najfinija koza, solidna izrada. Kupili i kozni kaputic, uz caj na divanu medju jastucima, proces je trajao zabavnih sat i pol! Ispricao nam usput sve o Alahu, o svoje cetvoro djece i 17 necaka, pokusao tri puta zapaliti jaknu kao dokaz neprikosnovene kvalitete. Igra ide ovako: on na papir napise 450 dinara, ja napisem 40, on prekrizi moje i napise 410, ja prekrizim to i napisem 45 (cijelo vrijeme se snebivamo i on i ja), on to prekrizi prenerazno, ja se pravim da cu otici, na kraju smo se nasli na 130 TND sto je 90-ak eura za jaknu koja bi me u Njemackoj kostala minimalno 350 eura i ne bi bila od mlade janjece koze (baby lambskin), on poslao pozdrave mojoj mami a mi njegovoj djeci. Pita odakle sam, ja kazem iz Hrvatske, njemu upitnik iznad glave, kako ne znate pa to vam je do Bosne, ah Bosna to zna to svi znaju za Bosnu odmah 25 eura manje!

Mozete izabrati vrstu koze, model koji zelite, boju i napraviti ce vam isti dan jaknu po mjeri, za upola manju cijenu nego u Europi.

Muzic si je kupio karte, kamo god idem donesem mu karte tog mjesta, on najsretniji.

Pokloni za frendove, adresari i slicno, moja nova metalna pernica, moja zaliha da prebrodim apstinencijsku krizu, poklon za susjedu, unutra napunila kolacicima od datulja.

Doduse ja imam svoju crvenu talijansku aktovku ali ni ove nisu lose



Jedna od meni omiljenih boja i boce za vodu koje su mi se jako svidjele.....ili zdjele za kekse sa poklopcem, ne vidi se na fotki ali radjeno je od "lomljenog stakla" i ima predivnu reljef strukturu u sebi.


Monastirska luka:



Navecer oko 21:30...
i jos...
Oznaka pojedinog kvarta.

Plaza te jos plaze:



Trgovci su, kako da kazem, vrlo angazirani. U stanju su vas vuci za ruku, nogu ili neki drugi ekstremitet u nastojanju da kupite BAS NJIHOVU robu. Nude vam kozu od najfinije koze, samo danas jer je trgovcevom necaku iz 3. koljena peti rodjendan, eto bas zato i samo danas i jer ste mu BAS VI posebno simpaticni ;-) samo za vas je torba 100 eura. Ako se ne cjenkate, uvrijediti cete ih, za njih je to igra, vi ponudite 20, on se grozi, zazove Alaha i kaze da ima doma petero djece i da cete ih sve unistiti s tom okrutnoscu, on daje za 90 vi nudite 25 i tako mic po mic i koju salicu caja kasnije, dogovorite se za 40 eura max. Zu stisak ruke, ta ljudi smo nismo trgovci ;-).

Lokalni ducan alla Konzum radi u sezoni 24/7 i jeftin je, zapravo nismo imali potrebe nesto puno kupovati jer smo imali 5 obroka placnenih no iz znatizelje smo probali neke lokalne proizvode tipa tunezijsku Nutellu, cokoladu, cips i jos nekoliko stvari i sve to platili 2 eura. Da smo uzeli europske verzije istog, koje stoje odmah do domacih proizvoda iste stvari bi platili preko 10 eura.

Ako vam se bas nikako ne svidi ponuda, mozete izabrati vrstu koze, model koji zelite, boju i napraviti ce vam isti dan jaknu po mjeri, za upola manju cijenu nego u Europi.

Torba, detalj1 i detalj2



Ovdje mozete gotovo na svakom cosku igrati golf na dobrim povrsinama i jedriti na jednako dobrim jedrilicama. Golf nisam igrala, ali je muzic.

Djidje keramicke dokle pogled seze. Kako se rahladjuju napitci na bazaru, gromadama leda.

Rucni rad: keramika i jos.

Cola, tablice.

Tipicna arhitektura:





Jos jedan vid popularan izrazavanja

Keramicki servisi (cijena oko 35 eura po servisu): tirkizni, sareni, dvobojni, kapljicasti.



Dorucak; palacinka sa cokoladom i omiljenim napitkom.

Narandje na svakom cosku na svakom stolu kafica i u nevjerojatnim kolicinama.

Hotel i bazen:





I iznutra.

Pogled sa balkona.

Cvijet na krevetu:



All Inclusive narukvica na mojoj ruci, moj prvi takav urlaub.

Uzeli smo all inclusive, jedi i pij koliko hoces. Sto za posljedicu uglavnom ima da se debeli s takvog odmora vrate jos deblji. Klima je slabo hladila ali nakon svih onih kisnih tjedana iza mene nije mi to previse smetalo.
Hotelska klopa o.k. puno izbora, sve frisko, puno voca i povrca, imam frendicu koja trenutno boravi u Sierra Leone radi istrazivanja – ona me uputila da ne jedem nista sto ne mogu:

Ipak, ovo je moje prvo i zadnje pausalno putovanje. Htjela sam isprobati. Isprobala sam. Nije da nam je bilo ruzno ali nisam tip za takve odmore.

Dorucak se sastojao od: jaja pecena, kuhana, kutak sa friskim omletom po narudzbi hoces sa sunkom, sirom, zacinskim biljem ili racicima, onda kobasice, salama, sir, paradajzi, svjezi sir, nekoliko vrsta kruha i peciva, masline, voce, kava, caj i sokovi, croissanti punjeni i nepunjeni, 3 vrste domace marmelade, med, nekoliko vrsta müsslija, mlijeko, jogurt, maslac i jos stosta drugog. Prije svega, nema gledanja na sat, doruckovati mozete od 6:30 (napravili jednom neposredno pri povratku iz nocnog zivota) do podneva.
Doma rijetko pijemo gazirana pica, ja mozda jednom godisnje, on si kupi 2- 3 puta godisnje sanduk Cole i izgusta se, ali ovdje su mu sva druga pica bila preslatka (da, da njihova verzija gaziranih pica je PUNO sladja nego europska verzija istih) pa je pio iskljucivo Colu, u ovih 2 tjedna je popio nekih 30 litri, moje kolutanje ocima ga nije ni u cemu sprijecilo.
Za rucak ili veceru puno ribe, povrca, voca, barem 3-4 vrste priloga, opet grill kutak gdje vam radi po zelji, kolac, barem 2 vrste juhe, puno vrsta salate, kruhovi, Stol do nas bolesno izgoreni Nijemci (ta poznato je da se dobar urlaub mjeri po kolicini boje koju ste dobili, ili ipak ne?) ona u kricavo rozoj minici (znate onaj stretch materijal, takve badice su Nijemice u flourescentno rozoj ili zutoj furale u 80-ima na Jadranu), sa nanogicom (da nisam ovo vidjela, vjerovala bih da su ovakvi primjeri vec izumrli ili su u nekom muzeju), desno do nas americki par, ona brat bratu 130 kila, on jos vise tak da bi lift svaki put pistao kad bi oni usli s nama iako je standardno predvidjen za 8 a ne cetiri osobe.
O.k. je sto su hotelske sobe poplocene, ne volim tepisone, iz higijenskih razloga. Volim podove koji se odrzavaju vodom i nekim dobrim sredstvom za pranje.
Hotelsku sobu mirisale sobarice jasminom, ostavljale cvijece na krevetu, kisa kazu nije padala od travnja. Razmisljam kome da se prodam kao radna snaga da mogu barem 2-3 mjeseca godisnje boraviti na takvom mjestu...dnevno odraditi svoja 3-4 sata i mir. Nisam lokal patriot i Hrvatska nije u uzem izboru.

Lezaljke – mi smo se obicno kupali na pjescanoj plazi jer ne zelim citavo vrijeme odmora provesti u hotelskom kompleksu tipa kupam se u hotelskom bazenu, jedem samo hotelsku klopu jer po toj teoriji sam se mogla mirne duse zadrzati i u vlastitom kvartu, koji ima jedan fini hotel. Zeljeli smo osjetiti atmosferu mimo turisticke. No odlucimo se mi ipak peti dan isprobati i hotelski bazen, ugledamo slobodne lezaljke sa hotelskim rucnicima uredno slozenim na njima, smjestimo se. Planirali sat dva, nismo od onih koji bi se satima suncali, dosadno nam to, radije secemo kroz grad. I dodje do nas gospodja "xy" i izdere se kako smo se usudili leci na NJIHOVE lezaljke. Pitamo mi mirno, odakle smo mogli znati da su njihove? Da smo mogli jer su NJIHOVI rucnici na njima. Ja kazem, nisu vasi nego hotelski koji su od jutra na svim lezaljkama. Nastavlja ona histericno da se nije ona zbog nas digla ujutro u 5:30 i rezervirala – zaprepasteno ju gledam na rubu smijeha i kazem; na odmoru ste i dizete se u 5:30, moje saucesce! Nastavlja ona – da je ona tu lezala cijelo dopodne (vidi se, crvena ko rak), ja na to – pa o.k. ako ste vec lezali cijelo dopodne ne bi li bilo fer da i drugi gosti malo koriste ovu uslugu? Ne da se komad, da nek se mi maknemo, muzic inace jako miroljubive prirode kaze – da ste nas lijepo zamolili jos bi se i makli ali sad smo bas odlucili biti zlocesti. Sve ovo se odvija na njemackom, da spasim stvar pokusavam joj mirno objasniti da NIJE dopusteno rezerviranje lezaljki, da na recepciji lijepo pise a i u papirima koje smo dobili na aerodromu od naseg turistickog predstavnika. Ne, ona nije nista vidjela, sad je vec na rubu zivcanog sloma. Tu puca i meni film i govorim: kao prvo ne derite se na mene, nisam vam ja vas jadan muz, kao drugo, posegnem u ruksak i izvadim joj papire iz agencije, odjednom ona mijenja plocu da zna (aha!) za to pravilo ali da je skuzila da ga se nitko ne drzi pa nece ni ona....sjedi do nas demonstrativno na podu i zbraja. Ja joj kazem da je cudo jedno kako u Njemackoj ni prdnuti se ne usudi mimo zakona a cim odu van kao da su pusteni s lanca, vani se sve smije i tri puta su gori od "auslendera". I opet ona, da zasto smo tu legli, ja kazem zato jer smo zlocesti , nabijem naocale i zaspim.

Muz kaze da je gundjala jos pola sata LOL. Jer nisu krivi oni koji idu protiv pravila, nego oni osamljeni cavlici koji ne igraju tu cudnu igru. Kuzite, ne?

Ta zgoda sa lezaljkama je bazensko kupanje ucinila jos neprivlacnijim, u vodu stavljaju enormne kolicine klora, moraju. A da sam se htjela kupati u kloru i betonu mogla sam i na bazen u kvartu. No ja sam htjela fini pijesak, morsku vodu, zvuk valova tak da smo i dalje isli na plazu udaljenu od hotela 200 metara. Mobitele nismo nosili, ne zato jer nismo dovoljno vazni da bi morali "biti dostupni" nego jer ja radim posteno i puno svo vrijeme, a vrijeme odmora je samo moje. Jest da je sefica slozila kiselu facu jer je rekla da ce nazvati ako "sto bude" a ja sam rekla da moze ali da mob nece zvoniti jer ce lezati iskljucen doma na radnom stolu. U praznom stanu. Svi smo mi zamjenjivi cak i ako se neki ufuraju u film da nisu. A time stete najvise sebi. Ja znam da sam zamjenjiva, moja sefica ce to tek nauciti, bude li trebalo.

Sobarice – provela sam nemali broj dana i noci koristeci usluge hotela posvuda, obicno sobarice brzo i neprimjetno pospreme sobe dopodne. Jok, ne ovdje. U deset dolaze po prljave rucnike, pogadjate nalaze nas gole na krevetu i ne daju se smesti?! U dvanest nas zaticu kako se vracamo s plaze i idemo na tusiranje, one prazne koseve za smece, taman kad pomislite da je to to, dolaze one u tri popodne i donose ciste rucnike, mi legli na spavanac opet goli, opet nikom nista, dobro to bi ionako bilo vrijeme za popodnevno kupanje, odemo, vracamo se oko pet, nalazimo cvijece na krevetu i mislimo o.k. za danas gotova, opet se skidamo i idemo u kupaonu, ulazi zenska i pere pod?!?!?



I pitamo na recepciji i kazu da tako je uvijek. U zelji da nam spasim ljetovanje ja joj dajem 5 eura (tamo jako dobra napojnica) i zamolim ju da dodje jednom dnevno pokupi rucnike i smece, staviti friske i sve pet. I da pod pere svaki 2-3 dan ali isto cak cak metodom i brzo van.
Jer smo prije toga probali sa onim privjeskom za vrata crveno ne smetaj, ne nije ju smetalo, usla je.

Prije nego netko pita, je mi smo navikli ljeti setati goli u vlastitom stanu i ja mogu i bez cvijeca i bez naparfmiranih jastuka ali necu bez njegove trenirane guze.

Apropos lezaljki – jedno jutro kaze on ajmo na bazen, ja - kako na bazen em nam nije bog zna sto em su sve lezaljke zauzete, kaze on, dvije nisu. Te su nase. Kako nase? Lijepo. Kao ultimativni dokaz ljubavi ta se okorjela spavalica ustala u 5:30 ujutro ?! (prvi put u nekoliko godina da je u to doba budan) i obiljezio dvije lezaljke nasim rucnicima. Tak da smo i mi lezaljcarili, aha. Onda smo nakon 2 sata zakljucili da nam je muzika iz zvucnika bezveze i da bi radije slusali valove.

Taksiji su jeftini, pobrinite se da ukljuce taksimetar. I zuti.

i BMW koji je dozivio i bolje dane te tipican izgled ulice...

Pogled sa gradskih zidina:
Sa 80-ak uskih stepenica po zegi, osobe od preko 80 kila ne pasu u otvor kule, no vrijedi se popeti, pogled puca preko pucine i preko cijelog grada.
Na plus 40 svi jedu neke masne pecene krafne. Mi sjeli na kavicu na promenadu i tako laganini pijuckali kavi 2-3 sata, sto sam zadnji put radila jako davno (barem toliko dugo u komadu).





i jos i jos.



Ako vam je u taksiju vruce, jer nemaju klimu:



Gradske zidine, Monastir (nije poznat po nocnom zivotu ali je po mirnijem tempu), nekad malo ribarsko selo dozivjelo je preobrazbu zahvaljujuci poznatom gradskom sinu i reformatoru Habibu Bourguiba-u koj je od 1957-87 vladao zemljom i modernizirao ju, sagradio brojne parkove u svom rodnom gradu, zracnu luku i ostalu potrebnu infrastrukturu potrebu za masovni turizam od kojeg drzava danas zapravo i zivi. Dalekovidan Habib je sagradio i veliko moderno sveuciliste u svom gradu i zalagao se za bolji polozaj zena u drzavi. Ujedno je to vrijeme kad se drzava konacno rijesila Francuza i proglasila nezavsnost (1956). Poradi bilateralnog ugovora sa EU, drzavljani zemalja clanica EU smiju sa osobnom uci i izaci iz zemlje.

Strop mauzoleja: ovdje je pokopan Habib reformator.

Jos, obratite paznju na sarene prozore.

Grob.

Mauzolej

detalj

Prilaz ka mauzoleju, ulaz besplatan. No dajte iz solidarnosti koji dinar, barem za odrzavanje.





Groblje, park sa glavnim gradskim reformatorom.

Sve su poste zute.

Nepogresiva tunisko plava....

Navecer oko pola deset....



Izleti: od brojnih izleta nismo isli ni u slanu pustinju gdje deva skupa s putnikom potone i nestane ukoliko skrene imalo s puta, iako nas je svakako privukla mogucnost boravka u jednoj pravoj pustinjskoj oazi kao i gledanje jedne fatamorgane (nadam se da time nisu mislili na oazu ).
Ipak smo posjetili Hammet i Nebeul, prvi sa slikovitom Medinom - starim gradom, koja pociva na grebenu izbacenom u more, a Nebeul je tunezijski centar starih zanata kao sto je tkanje tepiha, loncarstvo i ostalo. Tepisima se odredjuje njihova vrijednost ovisno o broju cvorova po kvadratnom metru, o nijansi, o vrsti vune ili svile, o kompliciranosti izradjenog uzorka itd. Svaka regija ima neke svoje zastitne uzorke i boje.
Hammamet (arabski: D-E'E'* i stari grad Medina: fascinacija u malom. Ulice siroke max. 90 cm a po njima Souks sa svime i svacime. Ime ove tvrdjave je Kasbah. I ako zelite proci ulicom, vas susjed mora sacekati da budete gotovi. Sto ako se na pola puta sjetite da ste zaboravili novcanik? Kako unesu frizider u stan? Ili bracni krevet? Ovo je najsira ulica u gradu.

Dakle neki izleti su o.k. neki se ne isplate, ni vremenski ni financijski, naravno odabir ovisi o vlastitim afinitetima, recimo nama je bila ponudjena i voznja quadom po poljima maslina ali to smo preskocili.
Svakako preporucam posjetiti neki bazar, stari zanati na djelu, eksplozija boja i mirisa.

Nabaul – najveci bazar deva u cijeloj obalnoj regiji.

Izlet brodom- na pucinu na plivanje,, mi smo prvih nekoliko dana samo odmarali i ne radili nista, a onda laganini odlucili sto bi zeljeli vidjeti. Ja sam htjela u pustinju na dan dva ali zakoniti kaze da je opasno jer su ove godine bas tamo "ukrali" neke Nijemce, ja sam ta sa "divljim" idejama on je sav po pravilima. Dakle brod. Rostiljanje na drvenom brodu. Trbusni ples. Uzme nekog od gostiju (igrom slucaja bas naseg hotelskog susjeda) poveze mu oci i pocnu plesati, zamijeni se sa debelim masnim "gusarom" koji, mora se priznati vrlo vjesto gladi Talijana po guzi, miluje mu bradavice, sve onak po zenski, fino, nakon nekoliko minuta skida mu povez sa ociju i namjesta se na pusu, onak milo gledajuci, mi se svi smijemo, Talijan zgrozen.
Plesacica stoji par metara dalje i umire od smijeha.
Plesacica, gusar plese sa bocom vode, plese se prva runda, i druga, obavljuju se pravila igre....spreman za pusu, a ovdje si doticni daje povezati oci, nista ne sluteci.
Jos plesa, na palubi, veliko plavetnilo, pogled na luku.








Brod i jos broda.

Omiljena stvar im je: let s make some bla bla bla. Doslovce tako.
I uvrijede se ako se ne zelis cjenkati. Najveci bazar je petkom, more ljudi, boja i mirisa. Iako je bio petak 13. ja sam obavila shopping godine.

Hrana - usporediva sa turskom kuhinjom, baza je maslinovo ulje, perad, riba, i puno puno povrca, jogurta i zacinskog bilja. Lokalna piva se zove Celtia ali pivu vise piju stranci, domaci piju cajeve (menta ili zeleni) i ponekad vino. Jako dobro vino je Magon, od zestokog je tu Boukha (od smokvi) ili liker od zacinskog bilja Thibarine koji je ujedno ucinkoviti digestiv ako vam se zalomilo nesto masno ili jako zacinjeno. A da bi vam se to dogodilo uopce se ne morate posebno truditi.
He, he a sto mozete pojesti tamo, iako ste vise od 1500 km dalje od Bayerna.
Nacionalna jela bi bila: Couscous, onda Chackchouka sto bi bo neki cuspajz sa paprikom, paradajzom i krumpirom, onda Brik - lisnato punjeno sa jajom, krumpirom, persinom i cesto tunom. Mechouia kao vrsta salate sa grilanom paprikom i paradajzom, lukom, jako zacinjenom tunom, kaprima i kuhanim jajima, Kamounia - opet najcesce tuna sa kimom, Chorba - to cete i sami pogoditi, onda njihove nacionalne jako ljute kobasice - Merguez.
Opcenito je sve slatko tamo, PUNO slatko, namucila sam se naci pravi espresso sto me zapravo cudi jer Sicilija je svega 140 km dalje i u saom gradu ima puno Talijana, puno njih su vlasnici kafica i restorana i nazivaju iste talijanskim imenima.
Pila sam dosta caj ali ne volim filter verziju pa sam kupila na placu vrecicu zelenog, u listicima, kolicinu koja mi je dosta za 4-5 mjeseci i to sve za manje od eura.

Ako ste ljubomorni onda je ovo pravo mjesto za vas odmor. Na plazi sam bila jedina zena u badicu. Sve ostale su i na 36 stupnjeva u hladu bile u dugim haljinama i naravno pokrivenom glavom. Bojim se da nije posebno udobno tako plivati.
No, pred muzem vam se svakako nece setati napete guze u tangi i nabijati vam komplekse na vas slaufic. Nama je doduse nedostajalo klasicne Bademode, ali sto sad, idemo drugo ljeto u neku drugu zemlju.

Grad – svidja mi se arhitektura, posebno jer se konzekventno provlaci i kroz moderne stambene zgrade sve je puno tipicnih elegantnih uskih prozora, zavijutaka i lukova.
Izadjite izvan gradskih zidina, tek tamo se skriva pravi flaire svakog grada, cijene prestaju biti turisticke, ponuda isto. Umjesto uvijek istih crvenih koznih torbi i smedjih sandali naidjete na 50-ak ducana sa savrsenom ponudom kvalitetnih koznih cipela, imaju ljetna snizenja i mozete kupiti markirane kozne sandale za 30-ak eura. Muzic se i opet sokirao, ja kao cijelu vecer umorna, nis mi se ne da, sva sam sim i tam, hodamo vec preko 3 sata (a promet je cisti kaos i svaki prijelaz preko ceste je stavljanje glave u torbu) odjednom otkrivam ducan sa THE cipelama, ostao samo moj broj koznih srebrnih sandali (mislim da imam tonu japanki ali eto srebrne ne he,he) prvo su kostale 50 eura pa kao ljetno snizenje na 30, pa snizenje jer je zadnji par na 14 eura. Me happy.
Kaze muz da u sekundi vise nisam bila umorna, samo sam jurila kroz ducan, pa preko ceste u drugi i uzdisala "jao unistiti ce me ove crvene balerinke na tockice, jao one zelene high heels mi bas masu iz izloga" i tako redom.
Kaze da su mi oci dobile cudan sjaj kad sam u roku od 15 minuta kupila i par broj dva, onda sam kupila koznu jaknu, mami na poklon, pa smo nasli njihovu verziju Vinceka, kolaci su im san snova.
1 komad oko 50 centi, manje torte su 7 eura komad, ukras po narudzbi, u mom selu kostaju barem 5-6 puta vise.
Onda smo kupili jednu sladolednu tortu od pistacije i limuna, nakon toga me uspio odvuci van.

Promet - Tunezani ne dozivljavaju semafore, zato ih ni ne grade, nego grade kruzne tokove, more kruznih tokova. Da dobijete vrtoglavicu. Taman ste izasli iz jednog a vec ulazite u drugi. U gradu koji nije posebno velik ih je preko 50. Zemlja kruznih tokova.
Promet je kaos. Auti parkirani na kolniku, ako nema auta ima tezgi sa suvenirima, cesto ste prisiljeni hodati po cesti izmedju taksija, kola i konja, tuk tuk-ova, autobusa, bicikla i jos kojecega.

Slikano iz taksija na putu do aerodroma, nazalost prekasno sam se sjetila slikati barem jedan kruzni tok.

Vole djecu, svatko na svakom cosku ce se nasmijati djetetu, dati mu jasminov cvijet ili ga nijezno pogladiti po glavi. Djeca su svetinja, nacija je i sama jedna od najmladjih na svijetu, vise od pola stanovnistva su omladina. Volim taj opusteni stav. Ovdje kad se nekome nasmijes ili pomisli da imas neku psihicku bolest ili ako pogladis dijete po glavi da si pedofil.

Nevjerojatna je vjestina kojom pamte lica. U ponedjeljak vas pitaju hocete li Wasserpfeife koju puse svi na svakom cosku, vi kazete drugi put, u subotu slucajno odete u taj dio grada, u medjuvremenu je ta osoba vidjela stotine drugijh lica turista, no svejedno ce vam se obratiti nepogresivo bas na vasem jeziku i reci – jeste si razmislili od ponedjeljka? Aller Achtung! Ili po balkanski – alaj im vera!

Zapravo jedan od najljespih dozivljaja s odmora mi je upravo vezan uz djecu. Okruzilo me njih 6-7 sve jedan drugome do uha i brbljaju, ja naravno nista ne razumijem. Objasnjavam rukama i nogama da ih ne kuzim. Muzic se budi na rucniku i okrece ocima, nevjerojatno da sam i ovdje okruzena djecicom, s njima me ionako cesto mozete vidjeti i doma. Pitaju jel imam bombona, kazem da nemam. Objasnjavaju (znaju malo engleskog) da nema veze i nose mi loptu da nek se svejedno idem igrati s njima (oprostiti ce mi bombone kazu ), ja se krenem igrati, dolazi mala predivna curica, guste kovrcave kose i prima me za ruku i nabacuje neodoljiv smjesak. Ja sam gotova, da me tad trazila moj auto, valjda bi i to dobila. Uglavnom igram se ja tako 2 sata, kazem sad moram ici dalje, slijede oni nas u stopu i jedan deckic od otprilike 4 godine mi kaze : i love you . Eto ako bih morala izdvojiti jedan dozivljaj, onda bi to bio nas taj. Mame su im bile u blizini i s veseljem gledale kako se igramo, zezamo i kako me klinci cmokaju i grle.

Lokalci se na plazi mazu mjesavinom maslinovog ulja i limunovog soka, koju ima za kupiti u svakom supermarketu, poveca bocica 1 euro.

Polozaj zena – one emancipirane ce svakako biti nesretne polozajem zena u Tuneziji, na cesti ste nevidljivi, u radnji ce na MOJE pitanje trgovac odgovoriti mom muskom pratiocu, doduse stanje se znatno popravilo zadnjih godina i sve vise zena studira i radi ali za jednu Europljanku to i dalje ostaje sok. Nasa mala tradicija je u svakom gradu koji posjetimo obici i sveuciliste, ukoliko isto tamo postoji, sveuciliste im je decentralizirano ali lijepo, veliko i dobro opremljeno, no pogadjate tamo je jako malo studentica.
Ima puno djece. Dapace ovo je vrlo mlada zemlja, gledano po starosnoj dobi stanovnistva. No rijetko cete vidjeti djecja kolica, svi nose djecu, muski se rado brinu o djeci (valjda radije nego o zeni) i svuda ih vode sa sobom bilo na rukama bilo u marami. I vjerojatno im je tako i prakticnije nego s kolicima manevrirati u tom kaosu.
Puno dzamija i puno muskaraca navecer po ulicama, imaju bogat drusteni zivot.

Opasnosti – pogotovo za mlade cure, ima tipova koji hodaju po gradu iza vas, usnime vasu "narukvicu" na kojoj pise koji ste hotel, svaki hotel ima svoju boju, usnimi vas jezik i nabaci iskreni prijateljski osmjeh i kaze na savrsenom stranom jeziku – hej, jesi me prepoznala, pa ja sam, konobar iz tvog hotela. Naravno da ga nisam prepoznala. Naravno da ne radi u hotelu. Dapace vjerojatno niti jedan nije ni vidio iznutra zadnjih 10 godina. U slucaju da zelite ispasti o.k. i ne potpuno senilni i povjerujete mu, pozeljeti ce vam pokazati grad, posebnim uskim, zabacenim ulicicama, kao nesto posebno, izvan utabane turisticke staze. Samo za vas. I onda se otvore u jednoj od tih slijepih ulica neka vrata i vi se vise ne vratite u hotel. Dogodilo se to dvjema curama iz hotela, iako da imam 18 i da sam plava, zgodna i naivna vjerojatno ni ne bi s frendicom otisla na odmor bas u neku takvu zemlju.
Setati s muskarcem je sigurno ali zene same i jos nocu, nikako.
Opasnost broj dva – svugdje mozete platiti kreditnom karticom, ne bi vjerovali cak i na trznici! Ovo je opasnost za okorjele shoppingoholicarke.

Debeli rucnici se na balkonu osuse za pola sata dok meni ovdje treba citav dan da se osuse jer je puno vlage u zraku. Procitala 3 knjige, jedan francuski roman, jednu biografiju i jednu dramu, dalje se lovila Sterna.

Vjetrovito, pijesak, morska povrsina, sol – pazite na oci. Kosu treba prati barem jednom dnevno ali ja sam zapravo dvaput na dan, jer pijesak posvuda leti i kosa zacas izgleda zamuljana. No i pored toga su muzeve alergije nestale preko noci da bi se slijetanjem u DE vratile za manje od 24 sata!

Preporucam i nocno kupanje. Voda je topla, plaza je prazna, more je mirno. Divota. Ne mora to sad biti kupanje u dva ujutro, dosta je i u devet navecer. Uglavnom – mi cemo se vratiti.

Dakle, beslemma

Vracamo se doma...

Da dobro vidite ovaj kofer nam je bila jedina prtljaga (tamo) i to za oboje, doma sam imala jos jednu board torbu sa.....well, sitnicama ili kako zakoniti kaze: sa trofejima sa ratnog pohoda LOL.

Djutic na aerodromu, well well.....ovo su bile moje gresne postaje.

Muzic uvijek dobije nesto sa mojih pohoda, a cesto cak i vise nego ja, ovdje su glavom pala tri Toblerone-a svaki po 400 grama zive vage i lagane putne verzije.

U avionu sam kupila jedan parfem jer je pogadjate bio duty free i jos taj dan snizen za 25% pa je ispalo 1/3 regularne parfumerijske cijene.

Imamo krasne susjede koji su se brinuli za cvijece, postu i luftanje stana.
Susjedi nas vole (volimo i mi njih!) evo sto nas je docekalo na stolu, kad sam sisla zahvaliti se pravili se kao da nemaju pojma ;-)) zajebanti, sad mi njima 3 tjedna skupljamo postu, zalijevamo cvijece i luftamo stan i zeljela bi im prirediti isto neko slatko iznenadjenje a da ne bude bas ista ideja koju su oni imali – ako imate kakav prijedlog, hvala hvala!!!

Sljedeci turisticki dopis sa sjevera Rusije. Sljedeci mjesec. Ne idem nekoliko godina na pravi godisnji onda lupim u 5 mjeseci 5 urlauba vani.

I dalje ne razumijem ljude koji provedu 2-3 tjedna u nekoj stranoj zemlji i ostanu 24/7 u hotelu?!?

Volim putovati. Godinu u kojoj nisam posjetila ni jednu novu zemlju smatram tuznom godinom, putovanja sire horizonte.


Post je objavljen 23.07.2007. u 22:46 sati.