Imam osjećaj da sam zadnjih dana posebno nagrađen Božjom milošću. Dogodilo se par stvari u mom životu za koje sam se iskreno nadao da će se dogoditi. I eto, strpljenje se uvijek isplati, posebno kad je riječ o Bogu i onome što se od njega očekiva. Ipak, razočaran sam nekim stvarima, i shvatio sam da Bog zbilja djeluje na sve tako da na kraju ipak bude sve dobro (onako kako On to hoće da bude). Razočarao sam se u prave stvari, o kojima ne razmišljam nego koje samo uzimam kao postojeće...stvar je u tome kad čovjek počne razmišljati o takvim stvarima, i počne im davati značaj koji zaslužuju, one postanu onakve kakve zapravo jesu...odvratne i loše. Znate da je nešto tako kako je ali to ne uzimate praviše k srcu, i onda kad to prislonite k srcu razočara vas nemilo i gadno. Neću govoriti o čemu je točno riječ, vama to nije bitno. Svijet mi se jednostvano nekad zgadi da poludim i skačem po kući ne znajući kako drugačije da izrazim svoj gnjev...vičem da samo Bogu i za Boga živim...i nakon delirija gnjeva shvatim da mi Bog šalje ponekad te loše spoznaje da Mu budem još bliži i još vjerniji. Živio ovaj pokvareni svijet! Živio felix culpa!!! Živio Bog, Krist!
Shvatio sam i da imam jedno sveto mjesto u sebi koje je rezervirano već odavno i da ga ne namjeravam dati drugome...
Vjerojatno vam je čudan ovaj izljev emocija...da, neobična je to pojava na mom blogu ali u životu mi to nije strano...zaživio sam otkad me pozvao Gospodin, probudio je u meni ono najbolje, najsjajnije i vječno...živio ti meni Gospodine! Bože, nekad sam zbilja sretan u ovom jadu od ljudi koji kvare svijet i čovječanstvo, nekad sve to jasnije vidim...hvala ti Gospodine!
Hvala ti Gospodine što me budiš, što mi bacaš svjetlo pod noge, što sam samo tvoj!
Misere nobis Gospodine što te nismo dostojni! Nedaj nam da se razdvojimo od tebe Gospodine! Za sebe si nas stvorio, u tebi Bože neka i skončamo!
Možda ne budem pisao jedno vrijeme pa vas pozdravljam i...
Hvaljen Bog u visinama i na zemlji!
Post je objavljen 22.07.2007. u 17:25 sati.