Zasto me okruzuju suze tuznih lica?
Treba mi tvoja pomoc....
Toliko zelim vjerovati da ce sva ova bol i tuga nestati...
Zelim te doseci...
Reci mi sto trebam uciniti kako bih prestala višati slomljena lica...
Pokazi mi svoj oziljak koji je jos uvijek tu, kojega vrijeme nije izbrisalo...
Neka sve ide k vragu jer ne mogu vjerovati, ne mogu vjerovati da si samo moj...
Za nas sam dala sve, sve sto covijek moze uciniti za voljenu osobu, no ipak nisam s tobom...
Toliko si daleko od mene, mozda i previse...
Zasto toliko patim, i svoje vrijeme tratim???
Svako sjecanje na tebe potice suzu da klizne niz moje lice...
No ja samo zelim biti tvoje bice...
Toliko patim, ova bol bez tebe se ne moze opisati...
Mucim se, toliko sam prazna bez tebe...
O Boze, zasto ljudi toliko pate kada osjete da nekoga vole, nekoga koga ne mogu imati???
Zasto ljubav nije jednostavnija???
Ljubav je bol, bol koja je neprestano tu...
Da barem mogu zaboraviti sva lijepa sjecanja na tebe...
Zelim vrisnuti i zaboraviti, zaboraviti vjeru u ljubav...
Ljubav me toliko iznevjerila, toliko da ne zelim vise voljeti...
Bojim se, bojim se voljeti jer ne zelim novu bol...
Zelim jos jednu sansu, daj mi jos samo jednu sansu...
Samo jos jednom zelim osjecati ono u cemu sam povrijedena...
Samo jos jednom zelim vjerovati u ljubav...
Post je objavljen 21.07.2007. u 22:23 sati.