Marketing
ISTINJSKA VRIJEDNOST PRIJATELJA ~ PRIJATELJI ZAUVIJEK.... Autor: Bradley Trevor Greive
Za one koji su vjerovali u mene kad više ni sama nisam vjerovala. Za one koji su osmijehom otjerali mrak s mog lica. Za one koji su zamijenili moj teret svojim velikodušnim veseljem i nikada se nisu žalili na takvu zamjenu. Za one čija ljubav i smijeh dale krila i otkrile plavo nebo. Za one kojima ne mogu dovoljno zahvaliti u ovom životu, a ni u slijedećem. Za moje prijatelje.
Nije lako pronaći riječi kojima bih opisala naše prijateljstvo, što je čudno, koliko smo postali bliski.
Toliko često nam je trebalo rame za plakanje, ili drago lice...ili što već. Pitam se, kako uopće možemo riječima izraziti koliko nam znače prijatelji? Što jedno prijateljstvo, a osobito naše, čini toliko posebnim? Nasuprot općem mišljenju, zapravo je moguće preživjeti bez prijatelja, jer samoća ima svojih prednosti, a, naravno, postoje i neke aktivnosti koje se s nekim ne mogu podijeliti. Znanstveno je dokazano da je vrijeme provedeno u miru, tišini i mislima o životu vrlo važno za mentalno zdravlje, dok u tome ne pretjeramo. Na kraju dana, mi smo ipak društvena bića, i druženje s prijateljima ispunjava naš život. Postoji zanimljiva stvar o prijateljstvu koje smo oduvijek svijesni, ali o njoj rijetko razmišljamo: razumijevanjem drugih, bolje razumijemo sebe. Kod svojih prijatelja tražimo iste karakteristike, na koje smo si najviše ponosni, ili bismo željeli da budu uočljivije kod nas samih. Tako nam, na neki način, prijatelji mnogo govore o tome što smo, i što nismo. Svi mi imamo različite vrste prijatelja – od onih kojima se samo nasmiješimo i pozdravimo kraj aparata za vodu, do starih prijatelja iz dijetinjstva. Tu je i ekipa s kojom povremeno visimo u gradu, kao i »pajdaši« s kojima uz piće ili epizodu »Seksa i grada« (ili oboje!) raspravljamo o proteklom tjednu na poslu. Tu su i sretnici s kojima smo osobito bliski, a postoje i imaginarni prijatelji (sada ipak zadiremo u show Jerryja Springera)... zato radije nastavimo dalje. Prava prijateljstva se temelje na zajedničkom pogledu na svijet – uvjerenju da nam je život ljepši zbog određenih osoba. Unatoč brojnim razlikama, pravi prijatelji o svemu mogu razgovarati oči u oči. Zajednički pogledi na svijet, strasti, brige i uzajamno poštovanje oplemenjuju naše životno iskustvo. Prijatelji iskreno brinu jedni o drugima. Uvijek možemo računati na to da će nam prijatelj čuvati leđa i braniti naše interese. Vjera u naše prijatelje raste dok jedni drugima pomažemo kretati se naprijed. To je povjerenje na koje računamo kad povjeravamo svoje tajne, pitamo je li nam kravata na mjestu, ili nam je potrebno samo da nam netko razmrsi kosu. Prijatelj je tu da ti pomogne držati glavu uspravno, bez obzira na sve. Prijatelj zna kad ti je potreban zagrljaj, ili opuštajuća masaža. Prijatelj zna kad ti je potreban ozbiljan razgovor ili promišljen, iskren savijet, i zna kad ti treba reći: »Što si objesio nos? Živni malo!« Što je najvažnije, prijatelj zna kad treba samo sjesti uz tebe i ne reći ni riječ. Naravno, najbolje je što se s prijateljima uvijek možemo ludo zabavljati. Možemo zajedno kretati u avanture, derati se na koncertu Bon Jovija, i uvaliti se u neke lude, nevjerojatno zabavne situacije koje svakome izgledaju čudno. Naravno, svako prijateljstvo ima svoju cijenu. Neki prijatelji trebaju toliko podrške da postaju teret. Čak se ni srodne duše ne mogu uvijek složiti oko svega. S time se jednostavno trebamo pomiriti. Ustvari, čini se da nas prijatelji, upravo zato jer nas dobro poznaju, ponekad namjerno izluđuju. Neki prijatelji počnu opsesivno oponašati tvoj način oblačenja, ili neke grozne navike kojih se nikako nemogu riješiti. Čak nas i najbliži prijatelji mogu izluditi – namještanjem sastanaka naslijepo, s toliko žara da se to može mjeriti jedino s promašenošću njihova odabira, ili kad u pogrešnom trenutku ne znaju zatvoriti usta, ili odjednom svi u uredu znaju da na trećem sudaru uvijek nosiš svoje »sretne« gaće s uzorkom leoparda. Nakon što se povučeš daleko od svih i izvičeš dok te ne zabole krajnici, na kraju ipak slegneš ramenima, oprostiš im i krenete dalje. Jer to je ono što prijatelji rade. Najgore je ipak kad prijatelji odlaze. To su najteži rastanci, bez obzira sele li se u drugi grad ili drugu državu, a osobito ako znamom da ih vidimo posljedni put. Razmišljanje o gubitku prijatelja, iako nas nevjerojatno rastuže, zapravo je vrlo korisno jer nas podsjeća koliko nam prijatelji znače i koliko su nam nezamjenjivi. Možeš proći cijeli svijet tražeći prijateljstvo kakvo je naše, ali će te nakon toga samo boljeti noge. Najbolji prijatelji se ne mogu proizvesti u labaratoriju, ne možeš ih naručiti kao pizzu, ili skinuti s Interneta. Međutim, svuda oko nas se nalaze divni ljudi koji samo čekaju da ih upoznamo. Možemo ih pronači u uredu, naletiti na njih u parku, ili ih upoznati na nekoj zabavi. Tko zna? Najčešće nije moguće na prvi pogled reći hoćemo li se s nekim složiti ili ne. Ne postoje »istant savršeni prijatelji«. Postoje ljudi pred kojima jednostavno možemo otvoriti srce, i oni pred kojima ne možemo. Neki u nama bude polet i inspiraciju, a neki nas nasmrt dosađuju. S jednima se osjećamo ugodno, a drugi nas mogu isfrustirati, razdražiti ili razljutiti do granice ludila. Pravo prijateljstvo je nešto što se gradi udvoje – na puno načina, to je put na koji krećemo zajedno. Ključ za najbolji početak je da ne pokušavaš nikog impresionirati. Nitko ne može glumiti zauvijek, stoga od prvog dana budi ono što jesi – može im se svidjeti, a možda... dobiješ po glavi. Dajte si vremena da se upoznate. Čemu žurba? Savršeno bi bilo pronaći prijatelja koji će nam s godinama biti sve bliskiji, tako da se isplati utrošiti malo vremena i energije i otkriti kakvi smo zapravo. Možda ćeš nakon nekoliko razgovora otkriti da ipak nemate ništa zajedničkog. Možda ćeš otkriti ružnu stranu njihove osobnosti koju prije nisi ni primjećivao. Možda otkriješ da su oni zapravo prodavači magle, nepodnošljive primadone, ili nasilnici koji će ti okrenuti glavu čim stvari ne budu po njihovom. Mogu postat nepouzdani, zaborave nazvati ili izvisiš nakon što si otkazao sve druge planove, što izazove spuštanje tvog samopoštovanja u neslućene dubine. S druge strane, možda te previše zavole, gušeći te svojom prevelikom pažnjom, i nemoguće im je shvatiti da postoje i drugi važni ljudi u tvom životu. Odjednom stvari više nisu onako zabavne kakve su bile nekad. Ne mogu sva prijateljstva biti prava, ali ako završiš s nekim krivim, to je zato jer si žrtvovao stvari koje su ti zaista važne u životu. Ne možeš biti za druge, ako prije svega nisi sam za sebe. Svi želimo i zavređujemo prijatelja uz koga se možemo istinski vezati, nekoga tko prihvaća naše strahove i ograničenja bez osude i ohrabljuje nas da dosegnemo dalje nego što smo ikada pomislili da možemo. Prijatelji s kojim dijelimo nama najvrijednije stvari, smijemo se od srca, ali i plačemo. Prijatelji koji će vidjeti naše skrivene vrijednosti, i bezuvijetno nas voljeti upravo onakve kakvi jesmo, čime će nam pomoći da iskoristimo sve svoje nevjerojatne mogućnosti. Pravom prijatelju se nasmješimo čim ga primjetimo da nam maše s drugog kraja prostorije, on nam razvedri dušu bez ikakva truda, pa je vrijeme koje provodimo zajedno baš poput Božića. Pravi prijatelj uvijek zna o čemu razmišljaš bez da mu kažeš ijednu riječ. Taj odnos je jedinstven. Ponekad nam se čini da smo jedini na svijetu. Prijateljstvo je poseban oblik partnerstva, koji se temelji na dubokoj spoznaji da u zajedništvu nemoguće postoje moguće. To je prešutni, ali obvezujući sporazum da ćemo jedno drugome pomagati kako bismo u potpunosti uživali u životu. Znam da sam sretna što imam takvog prijatelja, i želim ti reći da, bez obzira što se dogodilo, ti nikada nećeš biti sam, jer ćeš uvijek biti moj prijatelj. Zauvijek.
....ey...... ovaj post posvečen je svim mojim prijateljima, a najviše je posvečen mojem novom prijatelju Alenu, kojeg sam upoznala prije dva tjedna...
... Alene, ako ćeš ovo ikada čitati, znaj da sam te istinski zavoljela kao prijatelja!! Nisam misla, ništa drugo,... samo da zadržimo trenutke kad smo razgovarali.... =) ...... =)....... došlo mi je do promjene plana za odlazak na more, tak da idem početkom 8.mj., pa sam mislila da se vratim na praksu, al se bojim da me ne stave na 3. kat.... tamo tebe nema, pa mi nebi bilo tako zanimljivo..... al nema veze....nadam se da se vidimo sljedeće godine...još uvijek sam ti dužna sladoled.... ako Bog da dobit ćeš razglednicu..... =)..... sad polako moram ić, pa da ti još kažem..... pazi na svoje ljepe okice...falit će mi prijatelj kakav si ti.... papa »striček« Alen!!!!
....haha...ajd pozZzzz i svim koji su pročitali ovaj post..... dada....ak ste i vi pročitali..... moja dorica...jojjjoj pa.....nije normalna.....ak tak nastavi, brijem da nećemo ni ić na more.....ma nema veze..... oprostih joj ja to..... ha....pa za to služe prijatelji....ajd papa....
VELIKI POZZZZDRAVI: Alenu, Dori, Marku, Ivani, Goranu, (Matiji, Hrvoju, Midi – pa i oni su mi nekad bili prijatelji, i još su uvijek, al se uopće nit ne doživljavamo), Denisu (s pločicama... =) ), i još svim mojim dragim prijateljima.. i naravno Vama.. papa.......komentirajte me..... =)
...pusa!!!!!!!!
Post je objavljen 21.07.2007. u 18:52 sati.