Marketing
KRV
Bila ona eliksir života ili simbol smrti - povijest je čovječanstva puna paradoksalnih slika sa temom krv: neki narodi krv slave, negdje je se boje kao vraga, mistična je i profana, čista i nečista, štetna i korisna. Osobine krvi su dugo ostale nepoznate, ali su ljudi vrlo rano shvatili: dok krv teče u organizmu – u njemu teče i život.
U srednjem vijeku, za vrijeme lova na vještice, moglo se trgovati ljudskom krvlju: svježa je ljudska krv vraćala snagu i bila cijenjena od epileptičara, vjerovalo se da smiruje 'demone', koji nesretnike muče grčeći im mišiće i slabeći im organizam.
Krv je simbol sile podmlađivanja, života, snage i žrtve u krvi. Prekoračivanje krvi daruje plodnost.
Više mistični nego medicinski su bili eksperimenti alkemičara u 16. i 17. stoljeću. Oni su pokušali pomoću vatre i destilacije otkriti sve tajne krvi. Lični liječnik Ludwiga XIV izvještava o dvojici suvremenika koji su destilirali čovječiju krv "jer su je smatrali pravom materijom filozofske osnove mudraca".
Pri gubitku krvi, gubi se snaga, duh i na kraju život. To vjerovanje je doprinijelo uvjerenje da se uzimanjem krvi jača organizam - i fizički i duhovno. Čak se vjerovalo da se time čini usluga mrtvima: u grčkoj mitologiji je uobičajno vjerovanje da se u zagrobnom životu sjenke mogu probuditi pomoću krvi!
U drugim sagama se spominju demoni žedni krvi. Grof Drakula je samo najpoznatiji. Prinesena krv jača umrlog na putu u onaj svijet. U starom Rimu se pila krv umirućeg borca, jer se životni sok ratnika cijenio kao magični izvor snage: „Oni su je smatrali najdjelotvornijim sredstvom: krv, još vruća, još živa, sa otvorene rane...", napisao je jedan kroničar.
Kupanje u krvi je navodno liječilo lepru i sljepoću a donosilo je i mladalačku krepkost i dugovječnost. "Kao izvor života koji uništava svaku bolest, tako krv životu daje novu snagu... Posebno dragocijenom i iscjeljiteljskom smatrala se krv djeteta i mlade djevice", zapisala su braća Jakob i Wilhelm Grimm. A rimski historičar Plinius navodi: kad bi neki egipatske faraon bio zaražen od gube, to bi za njegov narod bilo kobno, jer bi se ljekovita faraonska kada punila njihovom krvlju.
Puštanje krvi, vjerovalo se, ozdravljuje bolesni i umorni organizam. U kalendaru iz 1784. godine stoji: "U mjesecima vuka - listopadu i studenom - trebate presječi glavnu venu i leći svojoj ženi na grudi, to štiti od zime i pojačava volju!..."
Ni tajna magijska učenja i crnomagijski obredi nisu se mogli zamisliti bez ljudske krvi; voodoo magija se „hrani“ životinjskom, obično jerećom ili pijetlovom krvlju, a mnogi eliksiri podmlađivanja i života iz babilonskog vremena bili su bazirani, između ostalog, i na krvi tek rođenih beba.
U Starom testamentu krvi je data katartička funkcija: "Život tijela je u krvi i ja sam vam je dao na oltaru tako da bi vaše duše time pomirene bile!..." Za kršćane, krv predstavlja zajedništvo između Boga i ljudi: u euharistiji - pričesti kruh i vino se pretvaraju i Isusovo tijelo i krv i njihovim jedenjem se ujedinjuje vjernik s Bogom.
Po starim vjerovanjima miješanjem krvi moglo se postizati bratstvo. Partneri su zarezivali ruke i pili krv pomiješanu sa vodom ili vinom. Braća po krvi zaklinjali su se na ‘vjernost do krvi’, a jedan za drugog preuzimali bi i krvne osvete.
Kao ljubavnu čaroliju ljubavnici bi jedno drugom pomiješali nekoliko kapi krvi - žene su uzimale i menstrualnu krv - u piće, vjerujući da na taj način mogu osigurati vjernost svojih partnera.
Volovska krv pomiješana s medom i vinom bila je napitak starih Germana.
Jarčeva krv navodno je liječila impotenciju, a kupanje u konjskoj krvi liječilo je gubu. Čak se i vrapčja krv smatrala lijekom. Navodno je liječila čireve na rožnici.
Krv šišmiša koristila se za čaranje, a krv javno pogubljenih donosila je sreću u igri.
Onaj tko je želio da osvježi krv nosio bi na vratu talisman od karneola.
Ako se sanja krv, to navodno znači požar ili skoru smrt nekog krvnog rođaka.
Post je objavljen 21.07.2007. u 15:58 sati.