Marketing
SPODOBE KOJIH SE BOJIMO
VAMPIRI
Žele vam piti krv i to rade već neko vrijeme. Vampiri se pojavljuju u raznim kulturama već tisućama godina, iako verzija koju mi poznajemo - s velikim očnjacima i ljesovima umjesto kreveta - potječe iz istočnoeuropskih mitova 18. i 19. stoljeća. Ta legenda kaže da netko tko se rodio s deformacijom ili je umro neobičnom smrću ustaje iz groba kako bi terorizirao žive. Vampiri su 'neumrli' i moraju se hraniti ljudskom krvlju da takvima i ostanu.
Vampir je legendarna zvijer-mitološka osoba ili životinja koja predaji živi o čovječjoj ili životinjskoj krvi, i koja također posjeduje mnoge čarobne i nadnaravne moći. Skoro sve kulture i civilizacije posjeduju nekakav mit o krvopijnim stvorenjima ili vampirima. U prirodi postoje životinje i organizmi koji žive na tekućinama drugih životinja od kojih je jedna od njih i krv, te se termin vampirizam ili krvopijstvo u zoologiji koristi za naprimjer:pijavice, komarce. U popularnoj kulturi termin vampirizam ili krvopijstvo koristi se za pogrdan naziv za amoralno i bezgranično iskorištavanje pojedinaca ili društva. Isto tako vampirstvo, vampirizam, povampirenje su termini koji se koristi kao termin za demoniziranje naroda, pojedinca ili organizacija jer vampiri su demoni i oličenje zla te su jednaki sotoni, koji je slika i prilika zla.
Vlad Drakula, najpoznatiji je predstavnik vampirske populacije.
DEMONI
Demoni su sve od sotoninih pristaša, palih anđela do zlih stvorenja. Kroz razne imaginarne filmove i knjige stvaratelj ih može definirati po onome što je njemu značajno.
Od najstarijih se vremena vjerovalo da demoni mogu utjecati na život i sudbinu ljudi. U pretkršćanskim vremenima bile su to dobre i zle natprirodne sile, duše pokojnika, nevidljiva bića, neka vrsta duhovnih savjetnika. Kasnije su dobili atribute i obličja zlih duhova, vještica i vragova kojih su se ljudi iskreno bojali.
Demoni iz grčke mitologije doživjeli su metamorfozu od bića sličnih bogovima do zlih duhova, egzistirali su u podzemnim svjetovima i javljali se na poziv okultista (čarobnjaka) prilikom obrednih crno-magijskih ceremonijala i obreda žrtvovanja.
U kršćanskoj demonologiji, demoni su anđeli koji su izdali svoju prirodu, ali koji nisu zli ni po prirodi ni po podrijetlu, već zbog toga što se ne pokoravaju svojoj prirodi. Uopćeno je mišljenje da demoni predstavljaju personifikaciju zla i da čovjeka ne okružuju samo noću, kada vrše napade i izazivaju noćne more i košmare, već uvijek, u svako doba dana. Demoni mogu doći i bez poziva da bi opsjedali duše nevjernika ili griješnika, ljudi koji su se različitim nedjelima tijekom života „ogriješili“ o ljudski moral i nebeska pravila.
VUKODLACI
U pravilu normalni i pristojni sve dok ne izađe puni Mjesec, vukodlaci su prokletnici koji mijenjaju oblik, a pojavljuju se u legendama još od antičke Grčke. Poput vještica, u srednjem su ih vijeku progonili i okrivljavali za ubojstva koja nisu znali drukčije objasniti. Iako su pojavom raznoraznih CSI-a priče o vukodlacima-ubojicama nestale svuda osim u Hollywoodu, još postoji poremećaj u dlakavosti koji se od milja zove 'poremećaj vukodlaka'.
Vukodlak u mitologiji znači osoba koja se mijenja oblik u vuka pomoću čarolije ili kletve. Srednjovjekovni kroničar Gearvase of Tilbury povezao je transformaciju s punim mjesecom, no rijetko je korištena sve do korištenja tog načina u modernim književnim djelima. Govori se da se vukodlak može ubiti ako je upucan sa srebrenim metkom, no to je ipak razlika između književnih djela i narodnih legenda. Nekad se držalo da vukodlaci nakon smrti postaju vampiri. Vukodlaci spadaju u skupinu legendarnih zvijeri.
ŠIŠMIŠI
Slijepi, vise u pećinama, izlaze isključivo po noći. Svoj ugled zloduha mogu zahvaliti vampirima, i njihovoj sličnosti s njima. Kao i Drakulini potomci, neki šišmiši sišu krv životinjama dok spavaju. Šišmiši ponekad napadnu i ljude, iako najčešće samo zaplitanjem u kosu.
Šišmiši su jedini sisavci, a ut to i jedini kralješnjaci koji mogu letjeti, pa čak i uvis (prema Suncu).
Zašto ih se bojimo? Izgledom podsjećaju na omraženog grofa Drakulu (više o vampirima kasnije) a i nije baš lako gledati stvorenja koja po noći tumaraju, pa čak i piju nekim životinjicama krv i zapliću se u kosu i ulaze u kuće...
Šišmiši su također teme filmova, serija i stripova (sjetite se samo Batmana) te sredstvo plašenja male djece koja jednostavno ne žele zatvoriti prozor po noći (uz komarce i demone).
U svakom slučaju, taj strah je ponekad opravdan.
DUHOVI
Bijele plahte i rupe na mjestu očiju… Iako ne zvuči strašno, bio je to odličan način za plašenje ljudi u srednjem vijeku, a i danas je način za zaradu. Razne vračare, šaptačice duhovima, kao i dvorci u Škotskoj kao stvoreni su za dobru zaradu. Iako često prikazani kao zlodusi, bilo je i pozitivnih likova, poput Caspera.
Kako postati duh? Umrijeti, po mogućnosti tragično, opsjedati kuće i plašiti bližnje. Po nezavisnim anketama, otprilike 50% ljudi vjeruje u duhove i nadnaravna bića.
U arhaičnim religijama, duhovi su duše umrlih ostalih na ovom svijetu.
VJEŠTICE
Iako zamišljane kao spodobe u crnoj haljini i crnom šeširu s bradavičastim nosem, danas su zamijenjene mladim ženama, poput onih u seriji Čarobnice (iliti, Charmed). Kršćanstvo ih je demoniziralo, a velika inkvizicija i spaljivanje vještica rezultiralo je s više od pola milijuna mrtvih žena. U bajkama su najčešće opisivane kao zlikovci.
Vještice u mitologiji žene koje su prodale dušu vragu i koriste nadnaravne moći da naude ljudima. Od 15. do 17. stoljeća tisuće žena je spaljeno (inkvizicija), jer se za njih mislilo da su vještice. Vještice se obično zamišljaju kao stare kvrgave žene koje mogu jahati na metli.
Kako se vještice opisuju u literaturi i medijima?
"Prava vještica će zasigurno uvijek nositi rukavice kad je sretneš. Čak i ljeti, zato jer nema nokte. Umjesto noktiju ima tanke svinute pandže, a rukavice nosi da ih sakrije. Prava je vještica uvijek ćelava kao jaje. Na njezinoj glavi ne raste ni jedna jedina dlaka. Nosi prvoklasnu periku da sakrije ćelavost, a gotovo je nemoguće razlikovati prvoklasnu periku od obične kose. Vještice imaju malko veće nosnice od običnih ljudi. Nosnice su im ružičaste i kvrgave. Pažljivo gledajte oči jer ako je riječ o vještici, zjenica će neprestano mijenjati boju. Vještice nikad nemaju prste na nogama. Imaju samo četvrtasta stopala bez prstiju. Zato kad nose šiljaste cipele imaju velikih problema. Slina im je modra. Čak im služi za pisanje. Ako bolje gledaš na zubima možeš primijetiti blagi plavičast odsjaj. "
Post je objavljen 21.07.2007. u 15:00 sati.