Pregled posta

EXIT Festival 007 12.-16. 7. 2007.

(Ispričavam se što mi je dugo trebalo, čekalo se na fotografije, a bojao sam se podvaliti samo suvi tekst, bez fotki…)


''Misliš li da će konačno pasti koji plus?'' – na Exit smo krenuli sa Canetovim lamentom. Iako sam znao koliko je težak lov na velikim festivalima, jer ljudi dolaze iz nekih sasvim drugih interesa, slušati bendove i plesati, rekoh mu: ''Pa naravno!'' – utjehe radi, ali i s nadom u Boga, u laku sreću. Nevolja je kad ti, kao u Canetovom slučaju, pljušte plusevi sa svih strana osim na jednoj, pa potpuno pogrešno misliš da je to jedini plus po koji valja ići. Cane nije ostvario taj plus, iako je bio vrlo blizu, dijelilo ga je samo par minuta, čak je i broj razmijenio, no onda je uskočila stara frendica, cock-blockerica, i pomrsila mu račune. Da bih podsjetio na stare dane, važnost osnovnih pluseva, stavljam sliku starog Ogipirogija kako negdje na Bjelašnici, naravno ni ne znajući za minusiplus sistem (a to se vidi jer je prekrdašio mip normu, skinuvši hlače i ispod gležnjeva), potpuno spontano ostvaruje jedan od najstarijih, najrevolucionarnijih pluseva. Lako je biti Ogipirogi kad ti stari takvom lakoćom zarađuje pluseve, neki bi rekli!


Shot with Canon PowerShot S2 IS at 2007-07-20

A Cane je upravo takve pluseve u Americi znao zaraditi. Stefanija, američko srpče iz Kikinde i Južne Karoline, ničim izazvana rekla je jednom prilikom za Caneta: ''Ta to ti je čovjek koji bi se nasred partaja skinuo u hlače i nastavio piti u boksericama!''.


Shot with Canon DIGITAL IXUS 65 at 2007-07-21
(Dukkan Plus. U ustima se topi rumenko, smrznuta inačica plamenka.)

Smjestili smo se jako lijepo, u jednoj slatkoj gajbi na dva kata s potkrovljem, u jednoj tihoj uličici, pored parka, odmah iza Petrovaradinske tvrđave, partaj kule. Bili smo tako blizu da bi se iz naših kreveta, ujutro, nakon što bi se vratili s partaja, prije sna, još uvijek čuo dj-set s kule. Cane i ja smo dijelili potkrovlje (doduše samo nominalno, jer je on odlazio kat ispod u hladniji krevet jednog beogradskog para koji je otišao na Rolling Stones) koje bi se oko podneva užarilo do usijanosti. Tada bi odlazili u lokalni dućan s imenom ''PLUS'', u kojem pola litre rakije stoji 14kn a tete su tzitzijevske, dakle krajnje ljubazne, po jutarnji jogurt i čokoladicu, a onda do grada na pljesku ili ćevape. Popodneva bi provodili na sexy plaži među polugolom ruljom. Veliki minus partijanja na plaži je preprljavi Dunav, a i gradska kloaka je tik do plaže. Veliki plus novosadskog Filozofskog fakulteta je taj što se nalazi odmah preko puta plaže. Mogu si misliti uspješnost novosadskih studenata za vrijeme srpanjskih rokova?! Jovica, Sašin ujak, filozof i kontrabasist iz Novog Sada, nevjerojatno kul tip, tip koji podjednako dobro poznaje hrvatsku filozofiju (trebam li reći da je ljubitelj Milana Grge-Kangrge?) i mlade osječke tamburaške bendove, upozorio me da slučajno ne dovedem curu na to mjesto odvodnog kanalizacijskog kanala. Jovica je pokušavao od svojih susjeda nabaviti neku povoljnu kartu za drugu noć Exita, kao fol za Beastie Boyse, a u biti su ga, kasnije nam je priznao, isključivo zanimale mlade djevojke dok plešu. A na Exitu ima stvarno lijepih cura, od ''prljavih Britanki'' (Sašina terminologija) do ''finih droca'' (dobra stara i precizna Canetova terminologija).


Shot with Canon DIGITAL IXUS 65 at 2007-07-21
(Saša i Cane raspravljaju...''daleko je, daleko Amerika...'')

Beastie Boysi su mi, koliko god da sam sumnjao u njih (''lanjski snijeg'', starci, zadnja dva loša albuma, pola koncerta s matrice, bez instrumenata), bili genijalni. Svirali su jako puno starih stvari, s albuma koje sam u mladosti preslušavao (Paul's Boutique, Check Your Head, Ill Communication), pa me svaka stvar poput kakve zvučne Proustove ''madlene'' odvlačila u prošlost, u godine kad sam kao talentirani skate-klinac lomio daske po osječkom trgu. Uzimao bi mobitel i svako malo zivkao ljude s kojima sam nekad preslušavao te albume. Možda primjer nove radnje za ostvarivanje plusa? Svirali su i one genijalne funk instrumentale (Sabrosa, Lighten Up, Bodhisattva Vow), pa i punk stvari (Tough Guy, Heart Attack Man) i tako dalje. Cane je više od pola koncerta prespavao, i to stojećki, onak, kao Nikola Telsa. Svako malo bi mi se sleđa primicao i kipao na Beastie Boyse. Tada bi ga laktom upozoravao na opasnost prigovaranja na kvalitetu glazbe. Oh, Cane, kakav je to početnički minus! U jednom se trenutku na stage spustila i ogromna disco-kugla. Cane je živnuo tek na bisu, na hitovima Intergalactic i Sabotage.


Shot with Canon DIGITAL IXUS 65 at 2007-07-21
(Cane uhvaćen u momentu kipanja, prigovaranja na kvalitetu glazbe.)

Lauryn Hill je bila dosadna. Prvo se ponašala kao neka glazbena diva, pa je dobrano zakasnila na svoju svirku, što i nije baš neki fazon kad su u pitanju stroge satnice festivala. Imala je ogromni prateći bend, gotovo orkestar, ali su se njezine stvari gubile u čudnovatim aranžmanima, u sitnim detaljima u kojima bi se gubila prepoznatljiva melodija pjesme. Te večeri, nešto kasnije, na Dance Areni, božjom providnošću prišao nam je čovjek, i to baš nama među svom onom masom, i prodao nam nešto brzine za završni sutrašnji partaj. O kako smo očajni bili samo moment prije, kako smo kljucali od umora! Vidiš ispred sebe Dance Arenu s prelijepim plesačicama, želio bi partijati, a fizički ne možeš. I još činjenica da smo se dan prije pretrgli ne bili si nešto sredili, no jednostavno nije išlo. A sad, nakon uspješno obavljene transakcije, počeli smo divljački plesati, po logici placebo efekta, jer smo znali da nas sutra čeka zagarantirani plus-partaj.


Shot with Canon DIGITAL IXUS 65 at 2007-07-21
(Plesačice koje u komadu otplešu cijelu noć, tu i tamo odu u backstage, pa se ponovno vrate...)

I tako dok smo Cane i ja plesali, događao se na Main Stageu, bar smo tako načuli, pravi lumperaj. Snoop Dogg se nakon svojeg koncerta spustio među rulju te odabrao i pokupio sa sobom u backstage dvadesetak djevojaka. Nitko, naravno, ne zna što su radili, no može se pretpostaviti, da parafraziram Flauberta, da Snoop Dogg i dvadesetak djevojaka, neće, nasamo, moliti Očenaš. Tako se nastavlja tradicija bahatih američkih repera u Srbiji koju je započeo Busta Rhymes. On je za svoj beogradski koncert zatražio kadu punu šampanjca, 20 kg jagoda i također dvadesetak ljepotica. Ipak, mora im se priznati, nije da ne znaju skupiti koji plus, a i mi bi se tako ponašali, kako je Cane rekao, da smo na njihovom mjestu.

Zadnji dan priključile su nam se cure iz Zagreba (Dunja i Matea), koje su večer prije partijale u Beogradu na Rolling Stonesima. Matei sam jednom davno-davno, još dok se nismo ni poznavali, maznuo pivo sa šanka koje si je ona neposredno prije kupila. Uvijek je lijepo kad te zapljusnu plusevi starih vremena, za koje nisi ni svjestan da postoje. Ko zna koliko nas još čeka takvih pluseva! Matea je i cura koja voli monomanijakalno fotkati partaje, i ovo su njezine fotke. Šteta što smo tek zadnji dan napravili par fotki!


Shot with Canon DIGITAL IXUS 65 at 2007-07-21
(Wu-Tang Clan...)

Ne znam jesam li bio previše pijan i urokan ili sam bio pun prelijepih dojmova, no nevjerojatno mi je pasao Wu-Tang Clan. Nikad do te večeri nisam čuo tako uvjerljive emsijeve, tako žestok, moćan i ritmičan flow, a opet pravilan, čuje se svaka riječ, svaki slog. A još ih je devetoro na stageu, stalno se mijenjaju, i nitko nema problema s kontrolom disanja. Baš razbijaju, pravi hard-core, i nije ni čudo da ih je RATM odabrao kao prateći bend njihove nove turneje. Poslije smo naravno otišli na Dance Arenu i plesali do osam sati.


Shot with Canon DIGITAL IXUS 65 at 2007-07-21
(East Side Crew-Matea, ja, Stefanija, Dunjina sestrična.)


Shot with Canon DIGITAL IXUS 65 at 2007-07-21
(Karnevalska povorka poziva ljude na Dance Arenu.)


Shot with Canon DIGITAL IXUS 65 at 2007-07-21
(Još jedna karnevalska, bahtinovska, pogledajte izraz čovjekovog lica koji je provirio iza mojih leđa...)


Shot with Canon DIGITAL IXUS 65 at 2007-07-21
(Napokon, Dance Arena! Ovo je moja fotka. Na žalost, fotke je mutna, ruka je zadrhtala, drhtaj amaterizma.)

Jedina organizacijska mana Exita je cuga. Prvo moraš kupiti bon za cugu na posebnim štandovima, pa s tim bonom uzeti cugu na šanku. Čovjek može dosta vremena izgubiti na šetnje od štanda do šanka, i plus, ako u ekipi imaš jednog Caneta kojeg svako malo tjera nužda, onda ti trećina noći ode samo na cugu i pišanje. I da, na šankovima pored stageova ne služe žestice, služe ih samo u jednoj ulici s bircevima.


Shot with Canon DIGITAL IXUS 65 at 2007-07-21
(Dan odlaska. Dunja i ja u našem dvorištu, ispred gajbe, iza komšijskih svježe opranih plahti.)

Otišao sam sa suvremenog novosadskog busnog kolodvora, starog tek šest mjeseci, s jako puno parkirališnih mjesta, s prostranom i klimatiziranom čekaonicom u kojoj je sjedilo puno exit-stranaca pa ti se sve činilo kao da čekaš na avion, sa čistim i mirišljavim wc-ima na zlatne žetončiće s utorima, ali koji, na žalost, zjapi poluprazan, jer su se navodno šefovi busnih poduzeća međusobno posvađali te se podijelili na stari i novi busni kolodvor.


Shot with Canon DIGITAL IXUS 65 at 2007-07-21
(Cane krmi ko top na putu, danak neprospavanoj noći.)

Eto, to bi bilo to! Bilo nam je stvarno lijepo, pogotovo zadnju noć/jutro. Cane nije ni spavao, no nek vam o tome on nešto kaže. Za sljedeću godinu želim nešto jaču Exit postavu i nešto više minusiplusovaca.

ogipirogi




Post je objavljen 21.07.2007. u 11:20 sati.