Je li posjedovanje materijalnog bogatstva i novca samo po sebi zlo, jesu li ljudi koji ga imaju već samim time zli i poročni? Vrijedi li uvijek ona narodna da novac kvari ljude? Ili ona da sit gladnome ne vjeruje? Može li i da li je npr. Bill Gates dobar čovjek jer kroz svoju fondaciju odvaja milijarde dolara za pomoć siromašnima i gladnima u svijetu? Svatko od nas o tome ima svoje mišljenje i svoj stav, temeljen na osobnim iskustvima i na vjerovanjima koja su nam usađivana kroz odgoj i socijalizaciju, pa i na društvenim predrasudama. Ipak, kad racionalno pokušamo odgovoriti na ta pitanja, reći ćemo da bogataše valja cijeniti po tome kako su do svojega bogatstva stigli i kako ga troše. U našem gramzivom i beskrupulpznom kapitalizmu, gdje se pred našim očima odvijao proces zastrašujućeg i duboko nepravednog prelijevanja općeg i zajedničkog dobra u privatne džepove, uz nesmiljeno iskorištavanje ljudi koji se nisu “znali snaći”, njihovih patnji i stradanja, prirodno je da u bogatašima vidimo zle i poročne ljude. Među onima koji pošteno rade i malo zarađuju, sama činjenica da netko ima puno novca izaziva stanovito podozrenje pa i negativan stav.
Ipak, poznajem neke ljude, koji su za naše prilike, pa i šire iznimno bogati ljudi. Dvojica od njih, relativno su mladi ljudi, porijeklom su iz Bosne i svaki je od njih tjeran bijedom i neimaštinom krenuo svojim putem za uspjehom, međusobno se ne poznaju i vrlo se razlikuju i po obrazovanju i po načinu na koji su došli do svojih bogatstava i po stilu života. Ipak, obojica su do svojih bogatstava došli na potpuno legalan način, svojim velikim radnim potencijalom, znanjem i sposobnostima, koji su uzorni poslodavci i koji su iznimni ljudi. Oni plaćaju sve poreze i doprinose, oni svojim zaposlenicima osiguravaju , za naše prilike odlične plaće, regrese, uskrsnice i božićnice. Gledam ih kako nesebično dijele s drugima, kako pomažu desetine djece bez roditelja, kako kupuju i daruju invalidska kolica, grade kuće i stanove za nevoljnike i siromašne, stipendiraju, doniraju i pomažu. I sve to anonimno i samozatajno. I ozbiljno bi mi zamjerili da im spomenem imena. I jedan i drugi, reći će mi da ih naprosto veseli što mogu pomagati, niti jedan od njih nije gramziv i niti jedan od njih novac nije stavio na prvo mjesto kao motiv za svoj rad. Oni svoj novac ne razbacuju, ne bahate se, iako udobno žive. Njima je novac sredstvo, a ne svrha, daje im slobodu da čine ono što misle da je dobro, ne zarobljava im ni um ni dušu. I oni su bogati zato što su dobri, a nisu dobri zato što su bogati. I zato nije dobro strpati sve one koji imaju u isti koš, niti bi se mjera naših ocjena o njima trebala svesti na to koliko imaju, već na to koliko daju. Oni su naprostu u onom košu u kojemu su dobri i odgovorni ljudi, bez obzira s koliko materijalnoga bogatstva raspolažu.Valja ih imati na oku i uzgajati jer su debela manjina i savim rijetke biljke!
Post je objavljen 21.07.2007. u 07:03 sati.