moje su misli tvoje misli tada
ogledalo je napuklo i svijet se promijenio
jantarne zore i krvavi sumraci
to je sve sto mi je sada ostalo
ironijo, probodi me svojim bodežom
sudbino, nasmij mi se pakosno
srećo, leđa mi okreni
ali ljubavi, ne napusti me, molim te
i nakon toliko rijeci i osjecaja
pogleda punih topline
slova na komadicu poderanog papira
nisam te znao zadrzati
pomalo je smjesno kako zivot djeluje
umjesto zeljenog, daje nam potrebno
tako smjesno da boli ponekad
zapravo... boli stalno
prije cu tude pogreske oprostiti
nego svoje vlastite
to ce me na kraju doci glave
bojim se
uzmi moje snove u svoje ruke
pusti da se lagano prospu kroz tvoje prste
neka ih vjetar otpuse
daleko od ove rodne doline, mog rodnog kraja
...dosta melankolije za danas... pocinje mi Seinfeld
adeu
Post je objavljen 20.07.2007. u 23:20 sati.