Palim kompjuter. Već sada sam na rubu plača i zadnje što želim i što mi treba je neko sranje od tebe. Dan je bio dovoljno loš. Klikam na 'connect'. Otvaram mail box. Hvala bogu. Eno ga.tvoj mail. Jedan malen osmijeh preleti mi licem.YES! čitam. Sadržaj maila je sve osim onog što sam željela. Ne. Nemožeš mi to napraviti. Uzimam telefon. Javljaš se nakon dugo vremena. Tvoj glas je jednako izmučen kao i moj. Pokušavam nam ovo olakšati. Dišem duboko suzdržavajući suze. Ne želim se slomiti pred tobom pokazivajući ti koliko te volim i koliko mi je stalo. Rujem po prošlosti i svemu što se dogodilo uporno i neumorno tražeći nešto što je moglo tako naglo promijeniti sve. U trenu. Ali,ne nalazim ništa. Olakšavaš mi situaciju govoreći mi da nisam ništa napravila. Iako je to klišej rečen već toliko puta,ja znam da je to istina. I zbog jedne stvari ti nebih htjela biti u koži. Ne bih htjela biti ti kada si postaviš ono pitanje-'što bi bilo kad.....?' a znamo da ćeš si ga postaviti. Jer....svi ga postave. Užasno je teško. Teško je navečer zaspati suočen činjenicom da si sam. Teško je znati da negdje daleko daleko ne postoji netko tko me voli. Teško je reći da si samo prijatelj. Teško je preživjeti svaki 9. u mjesecu. Teško je ne dobiti tvoje volim te. Teško je i dalje biti tvoja djefojčica,sada kada je situacija toliko drugačija. Teško je sve. Teško je hodati. Teško je jesti. Teško je biti skoncentriran na stvarni svijet koji me okružuje.ne vjerujem da se zemlja i dalje okreće i da će sutra ponovo izaći sunce.jer za mene je sve stalo.
Mobitel mi zvoni. Sestrična me hitno poziva na msn. Palim komp. Pregledavam tko je online. Ugledam tvoje ime. Sada znam tko me je trebao na msnu. Pitam se što sam ovaj put skrivila i jebeno se bojim da više ne želiš da smo prijatelji. Toliko si čudan da je situacija zastrašujuća. Pomalo se bojim. Lažem. Užasno se bojim. Srce mi kuca toliko jako da samo čekam da explodira skupa samnom. Govoriš mi kako si shvatio neke stvari..... nepovjerljiva sam. Previše si me iznevjerio kako bih ti još uvijek bezuvjetno vjerovala. Voliš me. Tako bar tvrdiš. Ono što ja ne želim je da mi ponovo napraviš isto sranje. Obećavaš. Pokušavam vjerovati. Trudim se. Kako je samo dobro čuti 'volim te'....još kad je tvoje.... gledam u ekran gutajući pogledom te 2 tako važne riječi.
Koračaš prema meni. Prvi put te vidim nakon toliko vremena i toliko događaja. Kako je samo neobično stajati pored tebe držeći te za ruku. Uživam jednostavo te promatrajući. Uživam u osmijehu koji ti preleti licem svaki put kad me pogledaš. Uživam u pogledu na tebe trenutak prije nego što sklopim oči prepuštajući se poljupcu. Ležim ti u krilu praktički spavajući. Sada znam da mogu zaspati i nasred najpromtnije ulice i da mi ništa neće biti jer si ti tu i nećeš dozvoliti da mi se nešto dogodi. Igraš se s mojom kosom još više me uspavljavajući.prstima prelaziš po mojoj koži. Sklopim oči. Sada ponovo bezuvjetno vjerujem da je tvoje volim te istinito.volim i ja tebe.
Post je objavljen 20.07.2007. u 21:13 sati.