Marketing
Jujutsu
Jujutsu (nježna vještina), je japanska borilačka vještina koja se bazira na korištenju energije protivnikovog napada kako bismo primjenili protutehniku. Postoji mnogo varijacija ove vještine što dovodi do mnoštva različitih pristupa. Jujutsu škole (ryu) uglavnom koriste više ili manje sve vrste tehnika do određenog stupnja. Jujutsu škole su razvijene za vrijeme feudalnog Japana od strane samurajske ratničke klase i kao takve su limitirane u udaračkim tehnikama. Vještina je stvorena za borbu protiv klopljenih protivnika. Osim toga, mnoge jujutsu škole podučavaju upotrebu oružja.
jujutsu u jednoj školi oko 1920. godine
POVIJEST
PORIJEKLO
Oblici borilačkih vještina postoje u Japanu već stoljećima. Prvi zapisi o borbenom sistemu koji podučava goloruku borbu se spominju u djelu Kojiki te u djelu Nihon Shoki, koji primarno govore o mitološkom nastanku zemlje i uspostavi carske obitelji.
Postoji slavna priča o ratniku Nomi no Sekuni iz Izuma koji je porazio Tajimu no Kehaya u prefekturi Shimane čemu je svjedočio i car Suinin. Opisi tehnika koje su korištene u borbi uključuju udarce, bacanja, učvršćivanja i oružje.
Ovi sistemi goloruke borbe postali su poznati kao Nihon koryu jujutsu (najstariji japanski jujutsu). Tako su ih prozvale mnoge ryuhe i svojim denshoima (spisima koji su se prenosili s koljena na koljeno) za vrijeme Muromachi perioda (1333 - 1573). To su uglavnom bili borbeni sustavi koji su koristili i oružja, a bili su namjenjeni za borenje na bojnom polju. Te borilačke vještine su imale mnoge nazive, uključujući kogusoku, yawara, kumiuchi i hakuda, a sve su bile okupljene pod zajedničkim nazivom Sengoku jujutsu. To nisu bili sistemi goloruke borbe, već sredstva pomoću kojih se nenaoružani, ili slabo naoružani borac mogao boriti protiv teško naoružanog protivnika na bojnom polju.
Metode borenja su uključivale udarce (nožne i ručne), bacanja (bacanja protivnika, poluge, uneravnoteživanje protivnika), učvršćivanja (obuzdavanje protivnika na podu, gušenja, hvatanja i hrvanje) te oružje. Obrambene tehnike su uključivale blokiranje, izmicanje, uneravnoteživanje i bježanje. Malena oružja poput tanta (bodeža), ryufundo kusari (lanac sa utezima), kabuto wari (razbijač kaciga) i kakushi buki (tajna ili sakrivena oružja) su gotovo uvijek bila uključena u Sengoku jujutsu.
RAZVOJ
Kasnije su se oblici koryua razvili u sisteme koji su poznatiji praktičarima nihon jujutsua kakvog ga često gledamo danas. ti sistemi se klasificiraju pod Edu jujutsu (osnovani su za Edo perioda). Oni su razvijeni za borbu protiv neoklopljenih protivnika, te nisu bili primjenjivi na bojnom polju. Većina sistema koji potječu iz Edo jujutsua uključuju atemi waza tehnike (udaranje u vitalne točke), koje su bile manje učinkovite protiv oklopljenih protivnika. Međutim, te tehnike su bile itekako učinkovite za mirnijih perioda protiv protivnika obučenih u civilne odore. Često su ti sistemi podučavali i borenje tantoima i tessenima (metalne lepeze).
Popstoje i tehnike zajedničke i Sengoku i Edu jujutsu sistemima. To su hojo waza (hojojutsu, nawa jutsu, kayanawa itd.) tehnike koje predstavljaju načine vezanja i gušenja protivnika raznim vrstama užadi (ponekad sageom ili tasukeom). Te su tehnike uglavnom izblijedjele do današnjih dana, ali tokijska policija i dalje trenira te tehnike te nastavlja nositi sa sobom hojo uže uz lisičine. Vrlo stara škola Takenouchi ryu je jedan od boje organiziranih sistema koji i danas podučavahojo waza tehnike.
Mnoge druge Nihon jujutsu škole postoje i danas, ali se ne smatraju koryu školama. Ti sistemi spadaju pod Gendai jujutsu ili moderni jujutsu. Moderne tradicije su osnovane nakon ili pred krajem Tokugawa šogunata (dakle od kraja 19. st.). tada je postojalo preko 2000 jujutsu škola. Mnoge tradicionalne škole koje se danas podučavaju i za kje se smatra da su koryu sistemi, zapravo spadaju pod gendai jujutsu. Međutim, premda moderne po nastanku, gendai škole imaju direktne korjene u drevnim tradicijama, te se ispravno smatraju tradicionalnim borilačkim sistemima ili ryuovima. Po sastavu te škole predstavljaju očiti pomak od Sengoku jujutsu sistema, te naginju Edo jujutsu sistemima. Razlog tome je smanjena mogućnost borbe sa oklopljenim napadačem.
S vremenom, Gendai jujutsu je prihvaćen od strane policije i ustanova za sprovođenje zakona diljem svijeta, te predstavlja osnovu za mnoge posebne sustave koje koristi policija. Možda najpoznatiji od tih sustava je Keisatsujutsu (policijska vještina), Taiho jutsu (vještina privođenja), što je sustav koji koristi Tokijska policija.
Ukoliko je vještina bazirana na japanskom sistemu osnovana nakon Tokugawine ere, te je barem djelomično bila pod utjecajem tradicionalnog Nihon jujutsua, može se ispravno smatrati goshin (samoobrana) jujutsuom. Goshin jujutsu se često koristi van Japana te može biti pod utjecajem drugih borilačkih tradicija. Brazilski jiu jitsu, nastao iz juda, koji prakticira ne waza tehnike, je izvrstan primjer Goshin jutsua.
Jujutsu tehnike su osnova za mnoge vojničke goloruke borbene tehnike već godinama. Isto tako postoje i mnogi oblici sportskog jujutsua. Najčešći oblici su natjecanja mješovitih stilova, u kojima natjecatelji koriste mnoge tehnike kako bi zadobili bodove. Postoje i natjecanja u izvođenju kata, ali i freestyle natjecanja kod kojih se natjecatelji izmjenjuju u napadima jedni na druge, dok obrambene tehnike ocjenjuju suci.
nastavak slijedi kad se u ponedjeljak vratim sa mora...
Post je objavljen 20.07.2007. u 17:23 sati.