Marketing
"Htio sam samo malo posnifati, ali jedan mi je tip rekao da ako snifaš, možeš onda i popušiti, a ako popušiš, možeš se već i pucati u vene…" ("Dnevnik košarkaša",1995.)
,,,marihuana,,,
Možda je proshao žiwot cijeli
od onog dana kad smo se sreli.
Kad po prwi put ugledah te ochi plawe
i kosu boje pokoshene trawe..
I tada saznam pred kime stojim.
Pred onim koji ziwi u snowima mojim,
koji prowodi nochi i dane
u dimu marihuane.
Htjela sam ljubawlju da mu otmem drogu,
jer shto je on skriwio Bogu.
Zwao je mjesec i zwijezde da mu sude..
htio je da woli i woljen bude...
Uzalud bjehu swe molbe moje,
umreshe ochi plawe boje.
Preklinjem susret toga dana
i zlo shto donese marihuana.
Umro je na sudnji dan
i zvali su ga Rastaman.
Na njegowom grobu zaplakah dan prwi
i rijechi obasipah kapima krwi.
A znao je da narkomani dugo ne žiwe,
da se kratko swemu diwe.
wolio je da bode swoje wene,
wolio je mnoge, a možda i mene...
Shot at 2007-07-20
,,,,narkomanka,,,,
Najdraži jedini prijatelju
uz ovu tihu jesenju kišu
moji ti tanki i blijedi prsti
posljednje pismo pišu.
Ako mi slova nisu lijepa
oprosti ruci što drhti
jer osjecam vec da tiho idem
k zadnjem casu smrti.
Ruke mi drhte,postaje hladno
moj zadnji dan ce brzo proc
i sad cu sama s tugom
u drugi kraj ko stranac poc.
Kada mi sretneš majku na putu
uruci joj topao pozdrav moj
i reci joj da sam sretna bila
jer sam živjela život svoj.
O,kad bi znao kako je tužno
pozdrave slati posljednji put
kako je teško reci ''ZBOGOM''
i poci na tamni,hladni put.
Možda je bolje da sad odem
nego da dode bijela zima
al svakako kad jednom odem
reci da sam svima oprostila.
Ako netko i pusti suzu
obriši je nježno sa lica tog
i ne daj da itko za mnom place
niti da dode do groba mog.
Ne daj,jer nitko nije bio
takav prijatelj kao ti
jer nitko nije pricao
kao što smo pricali mi.
Kraj pisma vec se bliži
na slova pade suza bijela
tek sada mogu da kažem:
''JEDINO TEBE SAM VOLJELA!''
Ako te pita koji neznanac
zašto je na grobu igla tanka
reci:''TU SNIVA PROPALO DJETINSTVO
I JEDNA NARKOMANKA''.....
Shot at 2007-07-20
,,,,mi djeca s kolodvora zoo,,,,
Marihuana,hašiš,heroin,
i sve ostale lijepe stvari,
od kojih polako umiremo,
al ko sad za to mari...
I volimo Hendrixa i Morrisona,
to su naši ideali,
neki ih ne mogu smislit,
a neznamo što im fali...
Do vraga s prljavom šminkom,
do vraga pankeri jedni,
svi koji se pravite važni,
zapravo ste jako bijedni...
Jedanput,drugi,treći,
i prihvatila je droga
lijepo je bilo i nikada
nećemo protiv toga!
Epoha je naša počela
nitko nezna kako
jednim jedinim dimom,
tiho,polako...
Ceste su se širile,
rijeke duge u nedogled,
droga je za nas postala
kao za pčele med...
A mnogi su mislili tako,
tužno je bilo to..
al nisu mogli obuzdat
nas djecu s kolodvora zoo...
Sunce se naše gasilo,
osjećam bliži se kraj
i znali smo da ništa neće ostati
od šprice i igle,samo vapaj!
Kako je bilo lijepo
al da je trajalo duže
sunce bi ponovno zasjalo
i opet bi procvjetale ruže...
Opet bi narkomanima
pjevale ostale ptice
i sjale bi naše tajne
iz dubina tamne zjenice.
Ludo je stvarno bilo,
da,to se ne može reći
al za svu tu "ljepotu"
treba zahvaliti "sreći"
One koji nas ne shvaćaju
nećemo preklinjati
jer malo će vremena proći
i sami će iskušati...
Da,nama je trebalo ljubavi,
topline i sreće
a vi ste nas odbacili
kao propast,kao smeće..
Voljeli smo drogu,snif
i igle i cigarete...
i često smo se pitali
>>Zašto si okrutan,svijete?<<
Osjećam polako
da mi se bliži to
što čeka i druge
s kolodvora zoo...
Raste od mene magla
širi se čudna tama
ništa se više ne čuje
opet sam sasvim sama...
Al čujem zvuk sirena
što hoće da me spasi
dolazi do onog što je moralo biti
svijetlost moja se gasi...
Zora je divna svanula,
kreće se povorka mala,
u lešu jedna djevojka
što za budućnost nije znala...
Ona je htjela doći do ljubavi
putem tablete
krivi je put izabrala,
a bila je još dijete.
Oprostite joj svi,
nije mislila zlo,
kao i mnogi drugi
s kolodvora zoo...
Post je objavljen 20.07.2007. u 18:04 sati.