Kad me PMS cijepa na atome, pa me ponovno sastavlja.
Plus, ta osjetljivost na zvukove grada. Danas u malo mracnijem tonu, jer presjek vremena radi svoje. Od jucerasnjeg dana kad je sunce cijelo vrijeme sijalo istom snagom, i gdje sam se izgubila u lunaparku Braya (gradic van Dublina), setala bosonoga oceanom i pijuckala caj s mlijekom, te poslije zavrsili vecer s odlicnom vegetarijanskom klopom.
I onda nocas zaspim sa smjeskom na usnama, i probudim se negdje oko 4 ujutro, s penetrirajucom boli u usima i mozgu, jer je proradio alarm na jednoj od ulicnih trgovina. A taj zvuk mrzim. Jer ga nitko ne gasi pola sata, i jer ubija u pojam.
Inace to je jedan od zvukova Dublina, barem u cetvrti u kojoj ja trenutno obitavam. Drugi zvuk su sirene, koje svako malo treste ulicama, a treci je onaj koji proizvode pjani ljudi. Osobno, veliki promet mi ne smeta jer i doma zivim u bucnoj ulici, ali kad je ovo pocelo alarmirati nocas, u roku od par sekundi sam se preznojila, jer je i sama ulica jako akusticna pa je sve trestalo, a nigdje nemos pobjec od tog zvuka.
Raspolozenje mi se nije nesto rapidno diglo kad sam se probudila, dok sam zaspala u zoru, sa strepnjom osluskivala hoce li neka budala ponovno proci pokraj trgovine i namjerno nogom lupit vrata da se alarm nanovo oglasi.
PMS kakav vec dugo nisam osjetila. Tim vise sto se nebo u potpunosti zamracilo i kisne kapi samo tugaljivo lupaju o prozorska stakla, a mene trenutno dize pomisao da uskoro moram u teretanu. 3 instruktorice koje imam su zaista fantasticne, pa te pritiscu da ides van svojih maksimuma. Tim vise sto sam si nasla neku jebenu malu opravicu za vjezbanje, ja i Sarapova bok uz bok.
Od doma cujem te izjave od 40 stupnjeva, roditelji mi se banjaju na Bracu, sestra radi, cure krecu na more. Da, ravno tjedan dana nakon dolaska me pocne prati ta mala nostalgija za domom, odnosno za ljetom doma, jer vec 2 godine nisam bila na moru. Mada sam i sada na moru, jer me galebovi na to stalno podsjecaju.
Vrijeme je da poslije treninga u sebe ubacim jedan Guinness. Kad svi idu linijom manjeg otpora, mogla bi i ja danas.