Kad se veliki sustav Zemlje, Geja, nalazi u međuledenom dobu u kakvome je sada, uhvaćen je u začaranom krugu pozitivne povratne sprege i upravo zato je globalno zagrijavanje toliko ozbiljno i opasno. Višak topline iz bilo kojeg izvora, nastao zbog stakleničkih plinova, nestanka arktičkog leda ili zbog izmjenjene strukture oceana ili uništenja tropskih šuma je pojačan, a učinak je više nego kumulativan. To je gotovo kao da smo zapalili vatru kako bismo se ugrijali, a nismo opazili, dok smo bacali ogrijev na oganj, da je vatra izmaknula kontroli i da se zapalio namještaj. Kad se to dogodi, ostalo je malo vremena za gašenje požara prije nego što izgori cijela kuća. Globalno zagrijavanje ubrzava se poput požara i više gotovo nema vremena za djelovanje.
Mi smo plemenske životinje, a pleme ne djeluje sve dok se ne uoči stvarna opasnost. To se još nije dogodilo. Zato mi, kao pojedinci, idemo različitim putovima, dok se neumoljive sile Geje svrstavaju protiv nas. Uskoro će početi bitka. Promjenom okoliša, ne znajući, mi smo objavili rat Geji. Povrijedili smo okoliš drugih životinjskih i biljnih vrsta, kao što bismo, u međunarodnim odnosima, zaposjeli prostor drugih zemalja.
Mi smo kao pojedinci otporni, pa je za uništenje svih parova ljudske rase sposobnih za razmnožavanje potrebna veća sila od predviđene klimatske katastrofe, no u opasnosti je civilizacija. Kao pojedinačne životinje, mi nismo toliko posebni i ljudska vrsta je na neki način kao planetarna bolest, no mi se iskupljujemo kroz civilizaciju i kroz nju smo postali dragocjeno svojstvo Zemlje.
Kakve god dileme postojale o klimi u budućnosti, nema dvojbe da se staklenički plinovi gomilaju, a temperatura raste.
Moramo stvoriti dijapazon energetskih izvora, u kojemu bi nuklearna energija imala važnu ulogu, barem dok energija dobivena fuzijom ne postane realistično rješenje. Ako je moguće kemijski i biokemijski sintetizirati hranu iz ugljikovog dioksida, vode i dušika, onda to moramo učiniti i dopustiti Zemlji da se odmori. Moramo prestati zdvajati nad statistički sićušnom mogućnošću da ćemo dobiti rak od kemikalija ili radijacije. Gotovo trećina nas umrijet će ionako od raka, jer udišemo zrak, zasićen sveprisutnom kancerogenom tvari, kisikom. Ako se ne budemo usredotočili na pravu opasnost, a to je globalno zagrijavanje, možda ćemo umrijeti još ranije. Moramo ozbiljno i žurno shvatiti globalne promjene te onda učiniti sve što možemo da bismo umanjili utjecaj ljudi na Zemlju. Naš cilj trebao bi biti prestanak potrošnje fosilnih goriva što je prije moguće i više se nigdje ne smije uništavati prirodni okoliš. Kad upotrebljavam pojam 'prirodni' ne mislim samo na drevne šume. Tu uključujem i šume koje su narasle na prostorima na kojima je napušteno poljodjelstvo. Te obnovljene šume vjerojatno opslužuju Geju jednako dobro kao i izvorne šume, ali golema obrađena prostranstva na kojima se uzgajaju monokulture nisu nadomjestak za prirodne ekosustave. Mi već sada obrađujemo više prostora nego što to Zemlja može podnijeti i ako pokušamo obrađivati cijelu Zemlju kako bismo se prehranili, čak i uz pomoć bioloških metoda, ponašali bismo se poput pomoraca koji spaljuju jarbole i jedra svoga broda kako bi se ugrijali. Prirodni ekosustavi Zemlje ne postoje samo zato da bi služili nama kao obradive površine; oni su tu kako bi održali klimu i kemijski sastav planeta.
Da bi se otklonila šteta koju smo već pričinili, nužan je program čiji razmjeri daleko nadmašuju svemirske i vojne programe, po cijeni i po veličini. No mi živimo u vremenu u kojemu su emocije važnije od istine, a među ljudima vlada golemo nepoznavanje znanosti. Dopustili smo pripovjedačima i lobistima zelenih da iskoriste strah ljudi od nuklearne energije ili od gotovo bilo koje druge znanosti, isto što je crkva iskorištavala strah od paklenog ognja u ne toliko dalekoj prošlosti.
Kada se Zemlja počne brže kretati prema svom novom, toplijem stanju, sigurno je da će klimatske promjene poremetiti međunarodnu politiku i trgovinu. Uvoz hrane, goriva i sirovina postajat će sve teži, jer će opskrbljivači u drugim dijelovima svijeta biti pogođeni sušama i poplavama. Moramo planirati sintezu hrane samo iz zraka, vode i nekoliko minerala, a za to će biti potreban siguran i obilan izvor energije.
Volio bih kad bismo gurnuli u stranu svoja strahovanja i opsjednutosti osobnim i plemenskim pravima te bili dovoljno hrabri da uvidimo kako istinska opasnost proizlazi iz ozljeda koje nanosimo živoj Zemlji, koje smo mi dio i koja je uistinu naš dom.
Post je objavljen 20.07.2007. u 17:12 sati.