Pregled posta

Blogerski susreti treće vrste

Lipa moja ekipica, napokon evo i posta koji se vidi!!!

Zadnja dva su vidjeli samo oni rijetki koje je mučila nesanica .
Hvala svima koji ste došli na moje ponoćne premijere......dođite mi opet...

No, blogerski susreti treće vrste su ipak nešto drugo. Nešto posebno i osobno.

Meni je susret sa Zittom bio prvi blog-susret.

Doduše, već odavno ne smatram Zittu samo blog-prijateljicom. Da, upoznale smo se tu, ali istina je da ove žice koje svih nas spajaju nisu jedine. Ima tu još nešto, kako pjesma kaže -neka tanka nit- kroz koju struji struja druge vrste. Neke ljude jednostavno zavolim kao da su mi tu. Takva sam, čisti emotivac, mada se na prvi pogled ne bi reklo.

Dakle, ima ta neka nit, nevidljiva, neopipljiva. Otkrivamo i sebe i druge kroz nju, ponekad možda i više nego što mislimo. I više nego što želimo.

Zitta me uvijek začara svojim pričama.
Moja Rijeka sada je i njena, njena rijeka bila je nekad davno i moja.
Teleportira me na neka mjesta gdje sam bila...ili nisam...ili želim ići, a ne znam sama doći...
Ne smijem više o tome... ne dam vam taj dio našeg svijeta...

Nije vam se previše štucalo, je li tako?

O čemu se sve pričalo -hihihi- da bih riječ rekla! Poslijepodne je prohujilo, riječi su preskakivale riječi, kava se popila (Z., idući put idemo negdje na pravu kavu, LOL), bambusa je bilo, ali samo po jedan svakoj (a ne sedam, kao što se priča po blogu!!!) nismo stigle ni do Fadile na ćevape...
Kengi, čekale smo te neko vrijeme s predjelom, ali tvoje mjesto za stolom ostalo je prazno...



Tonka se, naravno, nije ni pokazala! Zavukla se u ružmarin i zaspala. Vrlo je plaha i sramežljiva kad netko dođe, pomislili bi da je duša od mačke!! A nije baš neko cvijeće otkako je zatoplilo, ne ulazi u kuću dok ne ogladni... no, po poklon je, naravno, došla... kasnije .

Majstorice, vjerujem da je i Mali veselo skakutao kad je dobio keksiće!
Ovu sam jedva nagovorila na poziranje...



I tako.
Prošlo je prebrzo, i došlo je vrijeme za mah-mahanje.
Mah-mahalo si je više blogera, hihihi...ni mi nismo posve sigurni koliko ...

Obećala sam Zitti recept za moju šarenu salatu od riže, pa kako nismo htjele gubiti vrijeme na razmjenu prozaičnih informacija, eto recepta na blogu, svima na raspolaganju.

Šarena riža a' la MM odlična je uz hladna predjela (pršut, sir), odojka & sva moguća pečenja umjesto dosadne francuske, uz pohance ili roštilj, a i sama uz dodatak pršuta ili tune.. Ima samo jedan problem -nabavku osnovnog sastojka ! Bez njega ni ne pokušavajte -nađite negdje condiriso ili condipasta povrće u ulju, made in Italy. Ja idem u nabavku u Trst, ali znalo ga se naći po delikatesama ili nekim većim marketima.



Šarena riža a' la MM:

-1/2 kg dan ranije skuhane divlje & pitome "Uncle Ben's" riže
-1 velika crvena paprika propržena na maslinovom ulju
-1 velika kapula, također propržena
-1 velika konzerva kukuruza
-20 dkg maslina, zelenih i crnih, narezanih na kolutiće
-20 dkg sira narezanog na kockice
-2 dcl kiselog vrhnja
-1 staklenka tog nesretnog condirisa/condipaste od 285 ili tako nekako grama("Pepperlizia", "Sacla", "Berni", kojeg nađete)
-po želji dodajte i kockice pršuta, šunke ili tune; ako vam je ovo samo prilog, ne morate... ali možete... ma samo vi sve ovo dobro promiješajte, dosolite, popaprite i ajmo !!!

I eto, stigli smo do kraja ovog blogersko-susretskog posta.

No, to nikako ne znači i kraj blogerskih susreta.

Jer, jesen stiže, dunjo moja!

A gdje je jesen ljepša neg' u zlatnoj Slavoniji......

Baš si nešto mislim - dugo nisam doživjela jesen kako treba.
Ni vidjela Kopački rit...nikada. Ni Vukovar, dugo...predugo.
A trebala bih, svakako. I do Iloka i do Vinkovaca. Ima nekih dragih tamo koje dugo nisam vidjela.

Tko zna što bi sve trebalo razgledati, nema mi druge nego put pod noge.

To bar znam......
To mi najbolje leži......







Post je objavljen 20.07.2007. u 16:05 sati.