Moram priznati da mi se ne da pisati u zadnje vrijeme, no društveni mi je život tako bogat da jednostavno ne stižem. Ne stižem ni razmišljati, a kamo li pisati. Uglavnom, prepustila sam se trenutku i uživam, jednostavno puštam da prolaze dani dok ja prikupljam trenutke. Upijam sunce, more, upijam sol i gust miris primorskog raslinja. Nastojim upamtiti zvukove mora, šum valova i dječju ciku...
Ovih dana Istra ŽIVI! Posvuda su zanimljivi koncerti, predstave, festivali... Mnogo programa je besplatno, posvuda ljudi i glazba. Kako je teško ostati doma. Meni večeri uglavnom prolaze u ispijanju noviteta na tržištu domaćih rakija. U oblaku alkoholnih para Istra zaista postaje terra magica, stjecište čiste ezoterije.
Ljudi su prekrasni, odmorni, osunčani i mirisni. Navečer šetaju svoje bijele osmijehe i preplanule udove. Izgledaju poput lijepih egzotičnih životinja spremnih za parenje. (Ja moram dodati zrnce vulgarnosti)
Mmmm...mogla bih zauvijek ostati zarobljena u bunilu pijanih ljetnih noći.
Post je objavljen 20.07.2007. u 10:32 sati.