Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/0malecka0

Marketing

ŠtO Je sUzA? SpOj kIsIkA, DuŠiKa i sOlI A TaKo bOlI....

Da,da post za mog djeda… Jučer mu je bio 11 godina od kako je umro. Bilo mi je samo 3 godine kada je umro a sjećam se toga kao da je jučer bilo. Veoma sam bila povezana za njega i mislim da ga nikada neću zaboraviti. Još dan danas znam razmišljati o njemu i o tome kako sam ga voljela. Uvijek sam bježala od mame kod njega pa me je vodio u šetnju pomagala sam mu… E da to su mi uistinu lijepe uspomene.. Eto, sjetih se sada jednog događaja koji mi je mama pričala. Bio je lijep sunčan dan. Moj djed je išao kositi travu na brdo i ja sam ga vidjela. Otišla sam za njim. Nitko nije znao gdje sam. Moji su napravili toliko uzbunu- možete mislit nema trogodišnjeg djeteta. Ali eto moga dede sa mnom dolje i nosi me i smije se. Svi su odahnuli. A djed: „ Ma ostavio bih ja nju da bude sa mnom ali ona je napunila pelene pa mi „miriši“. A na to mama i baka puknu u smijeh. Eto kratko i slatko možda vama to i ne znači toliko koliko meni znači.. Uvijek kada sam došla kod njega stavio bi me u krilo i hranio ili igrao se sa mnom. A bila sam tako mala a svega se sjećam. Najbolnije mi je bilo to ljeto… Bili smo na moru. Prije 11 godina u ovo vrijeme. Baka je zvala tatu. Saznali smo da je djed umro… Kako? Na onom brdu gdje je kosio travu kada sam ja išla za njim… Prevrnuo se… Bio je zgnječen… Ne želim više o ovome pisati evo još samo ovo i uživajte mi…

Moj dida i ja

Preko polja kroz sjecanje ide
krsan covik, tvrde brade side
pamtim pogled, tu toplinu oka
i svaka rijec je bila mu duboka

Cvrst je dida bio kao stijena
hrabra srca i kamenih gena
sva je mudrost utkana u njemu
njegove su price ucile me svemu

Postenim putem ici bit ce tesko, znaj
al' samo ces tako stici gdje je vjecni sjaj

Ref.
Hej, da mi je s tobom kao prije docekati zore
pogledati dolje sa Svilaje na Petrovo polje
moj dida i ja, prijatelja dva
drugo vrijeme, ista sudbina

Gleda na me planina Svilaja
sa ocima njegovoga sjaja
crpio je snagu tamo gore
planina mu iscrtala bore

Njegove su ispucale ruke
meni bile kao mirne luke
kako da mu zahvalim na svemu
sinu ime dao sam po njemu

Postenim putem ici bit ce tesko, znaj
al' samo ces tako stici gdje je vjecni sjaj

Ref.

Hej, da mi je pogledati dolje
sa Svilaje na Petrovo polje
pa da viknem jace od oluje
da me dida jos jedanput cuje

Ref.




Post je objavljen 20.07.2007. u 01:54 sati.