Marketing
KRAJ
Nazirao se... Bilo je lijepo, nema se sta rec. Bilo je tuznih, sretnih, teskih dana. Buducnost nam se smijesila.
Pomirio se sa svim mojim nedostacima. Oprostio je sve moje greske. Imam osjecaj da je volio sve na meni. Vjerujem da mu je ponekad zasmetala poneka moja gruba rijec, ali nikad mi nije predbacivao. Uvijek je udovoljavao mojim zeljama. Vjerovao mi je.
Bojim se da sam ja kriva... Da nisam ispunila sve njegove zelje, da nisam bila onakva kakvom me on zelio. Znala sam cesto povikat na njega, uzrokovat mnoge svade, predvacivat mu mnoge gluposti. Stvar je u tome sto nisam naucila niti navikla. Nisam navikla imati ozbiljnu vezu i vrlo sam sto se toga tice sebicna. Zelim da sve bude kako ja to zelim, sto normalno ponekad nije njemu odgovaralo.
Nasa imena ce zauvijek ostati urezana na klupi u parku. No ne samo tamo nego i u mom srcu i na ovom blogu!
Volila sam ga. Zaista jesam. I on je mene. To jos nisam dosad osjetila. Toliku ljubav... Nikad! Sve ono sto sam dosad imala nije nimalo tako lijepo koliko je bila njegova bezuvjetna i beskrajna ljubav prema meni.
Mislila sam da ce nasa veza imati dramatican zavrsetak, ali ne... Sa ostalima je tako zavrsavalo. Ali on nije kao ostali. Ni blizu. On je poseban decko. Iskren, tolerantan, pun ljubavi, otvoren, ljubazan, drag,...
Znam da kad god bi ja krenula prelazit cestu, on bi cvrsto stisnu moju ruku i povukao me nazad kako me auto ne bi pokupio. To je samo jedna sitnica zbog koje ga volim i zbog koje cu ga zauvijek volit.
Ljudi su mislili da ja nisam za njega. Izmedu ostalih i njegova mama. Sigurno ce sada biti sretna. Sad ce vise ljudi biti sretno... Eto, sad je opet vas, ali ga iz mog srca nikad necete moci uzet!!!
Sretna sam sto smo bili skupa. Tko zna, mozda opet zavrsimo skupa... Ako nam je sudeno opet cemo se srest.
Poceli smo tonuti. Svatko u svom svijetu. Morali smo se razici. Bilo je potrebno.
Svatko je morao opet pocet zivjet svojim zivotom. Most srece i ljubavi se urusio. Most koji predstavlja nasu vezu, most koji predstavlja nas vise ne postoji. No kako se urusio nikome nije jasno. Ni nama samima. Pokusavamo shvatiti, ali ne ide.
Pamtit cu zauvijek njegove plave oci koje su sjale nekim posebnim sjajem razumijevanja. Njegove usne ljubile su me posebnim zarom, njegove ruke dodirivale su me posebnom njeznoscu.
Sto reci vise nego: «TOMY, VOLIM TE!!! Zapamti to. Zauvijek cu biti uz tebe. Nadam se da ce nas sudbina opet spojiti. Ovo nije moglo ic ovako dalje. Shvatit ces jednog dana da sam to ucinila zbog nas. Zaista si predivna osoba i hvala ti za svu paznju koju si mi poklanjao. Oprosti mi na svemu sto sam krivo ucinila. Oprosti mi za svaku moju suzu, znam da ne volis kad placem... Oprosti mi.»
I za kraj:
TOMICA+IVANA GOLUBICA
...kao na klupi.
Post je objavljen 20.07.2007. u 00:36 sati.