Ne mogu više. Opet se sporim i mrtvačkim korakom vraćam s još jedne mise. Prije toga razgovarala sam sa svećenikom, koji me blijedo gledao kao i svaki drugi. Naravno, njegovo je da mi kaže: "Moli! I nemoj moliti samo za svoju obitelj, svoju sreću. Moli za sve obitelji, za svačiju sreću!"
Ovaj put ovaj svećenik me opteretio ne da molim samo za svoje probleme, nego i za tuđe. Prije nego sam pošla k misi, popila sam onu tabletu koju mi je dao poznati psihijatar. Svi su mi rekli da je dobar. Pa, kako ne bi bio kada je pročelnik psihijatrijskog odjela. Mada mi njegova pojava nije ulila neko povjerenje. Nekako mi je prije izgledao kao neki karijerista i mangup. Njegov bahati hod s raširenim rukama kao da "lufta" pazuha, obrijana glava i nabildane noge i ruke. Bio je to lik iz "Ramba" ili "Umri muški", a ne osoba kojoj možete povjeriti što vas tišti. Kako sam mogla vjerovati takvom tipu, a ipak sam mu ispričala da noćima ne spavam jer se ne mogu pomiriti s time da mi se kćerka uda za dečka koji je "nehrvat". U mojoj obitelji nikada se nismo miješali sa drugom vjerom i zar da ja budem crna ovca. Jedna moja prijateljica koja na te stvari gleda progresivnije, rekla je da bih trebala prije voditi računa da moje dijete ne bude prvo u obitelji koje se drogira i opija...jer zbilja, ni takvih nije bilo. Nije to obitelj fakultetlija, čak naprotiv, ali crkva, misa i "držati do svoga" je deviza koje smo se slijepo držali. Kako da pogledam ikomu u oči.
Mislim da sam uvijek bila slaba žena. I nije mi jasno kako je moj muž mogao izabrati mene za svoju suputnicu. Opet mi je ova prijateljica rekla da me izabrao zato što je znao da ću ja biti žena koja radi, donosi plaću, vjerno ga čeka dok on krade, kocka, kurva se. Sad kada ga više nema, evo nedavno je bilo deset godina, ja bih ga tako rado još uvijek čekala i donosila mu plaću, samo da nisam sama.
Rodila sam nam dvije kćerke i njegovo postojanje mi je bilo dovoljno. I danas ga ljubomorno volim , kao i onoga dana kada me odveo pred oltar. I opet mi ova prijateljica kaže, to je samo varka da ga volim, jer je to bježanje od ovih kurvara koji me samo žele povaliti i otići sa svitanjem.
Gledam žene oko sebe koje su isto tako izgubile svoje ljubljene, ali su uzele stvar u svoje ruke i "podigle" tu djecu, jake kao i sa svojim muškarcem. Ja samo cvilim sve ove godine, obilazim crkve, predavanja, psihijatre, zavjetujem se i hodočastim, a u kući sve gore i gore.
Godinama sam onu moju stariju gledala kako mi krade tablete za smirenje i noću ju dovode oduzetu, jer ne može na noge i bljuje po cijelu noć. To jadno dijete je prošlo i bulimiju i drogiranje i alkoholiziranje, a ja sam samo očajno sjedila u dnevnom boravku i buljila u jednu točku.
Ona mlađa je razgrtala put pred sobom na svoj način. I kada sam pomislila da će makar od nje nešto biti, sve se preokrenulo. Ona zapade u loše društvo, oči su joj često izgledale crne i sumnjive, a ja nisam smjela ni pomišljati da je uzela "nešto". Sama sam sebi govorila, 'sve će biti dobro. nije valjda.'. Starija je počela jesti i prestala povraćati. A uz nju je uvijek bio dečko koji je ružan kao noć i nema zuba u glavi. A ona, nije što je moja, lijepa, nježna, plava s prekrasnim plavim očima i dugom kosom. Ista pokojni tata, a on je bio samo takav ljepotan. Odjednom je nakon silnih promašaja u srednjoj školi , gubljenja prava na redovito školovanje i izvanrednog polaganja, izjavila da želi studirati. Soba joj je bila zatrpana literaturom kako postati jak, kako pobijediti poroke, kako cijeniti sebe...Kritizirala me da imam siromašan riječnik i da govorim kao "barbarin"...čak mi je jednom rekla da se stidi kako sam primitivna. Dane, a poslije i godine, provodila je sa tim dobrim ružnim dečkom bez zuba. Pokušavala sam joj se približiti u razgovoru, a sama sam sebi glupo zvučala. Nije mi se željela otvoriti, ali je željela sa mnom provoditi dosta vremena. Plašilo me kada je oduševljeno pričala o njegovoj majci i toploj kućnoj atmosferi. Ljubomora me razjedala kao kiselina, ali nisam joj htjela pokazati. Otišla sam do te žene da ju upoznam, i bila zbunjena da ta žena izgleda sasvim normalno kao ja. Ali, njeno i njegovo ime je bilo nešto što me smetalo. Iako mi je ova prijateljica govorila da mu je ime baš dobro, kao od jednog poznatog tenisača, nisam mogla zamisliti da mi unuci nose njegovo prezime. Ova prijateljica govorila mi je i da je on vrsta muškarca koji svoju voljenu do kraja života pazi kao malo vode na dlanu. Ne, ja to tako ne gledam. Govorila mi je : " Je li hoćeš da ju oženi neki "naš", pa da ju tuče i da ti se vrati trudna ili nešto kasnije - kad rodi!"... /direktna ova moja prijateljica, bez "pardona"/. Kada sam joj rekla:" Nek' se vrati...nek' bude raspuštenica!", vidjela sam šok na njenom licu koje se skamenilo i više mi ništa nije rekla, nego jedno kratko "gadiš mi se, kakva si ti majka!" Nisam se naljutila na nju. Ta žena je uzela svoj život u svoje ruke i sredila ga kako ja samo mogu sanjati. I uvijek sam trčala njoj po savjet, mišljenje i znala sam da govori dobro, da mi želi dobro...ali, nisam mogla odstupiti od svojih usađenih stavova. Nekada sam bila ljuta na svoju majku što mi je to uradila. Sad mi ona govori: " Pa, pusti, možda i bude sretna!" Ne, ne mogu, jače je od mene.Zašto meni nije tako govorila.
Koračam tako korakom starice izlazeći iz crkve, a one radoznale babetine me salijeću za koju riječ razgovora i pitaju- kako kući, kako ti uče...I ja bih se najradije otvorila i kukala kako je sve vrag uzeo, a onda se opet sjetim svoje prijateljice: " Ne daj na svoju djecu. Uvijek ih hvali i reci da su dobre. Jednoga dana samo će ti one vrata otvarati!" A ja ne mogu. Uvijek sam puna gorčine i bola, pa bih samo o tome.
Ušla sam u kuću i našla ju kako sjedi i plače. Rekla mi je da ga je ostavila i kroz jecaj me pitala jesam li sretna. Grozno od mene, ali jesam, sretna sam. Sada lakšem dišem. Proći će nju ta bol. Završit će fakultet, zavoljeti nekoga tko je "po mjeri" braći njenoga oca i njihovih žena. Oni mene muče najviše. Nije mi dala da joj priđem, kad sam ju pošla zagrliti. Ionako je svejedno.
Moj zagrljaj je hladan i bez emocija, kao što je bio i zagrljaj moje majke.
Post je objavljen 02.08.2007. u 22:04 sati.