***Zašto si me osvojio čim sam ti pogledala oči?
Zašto sam te zavoljela te proklete noći?
Zašto mi iz misli ne izlaziš van?
Zašto ne mogu bez tebe ni dan?
Zašto još danas u daljinu gledam?
Zašto kad si otišao i dalje čekam?
Zašto uvijek mislim da ćeš doći
i da ćeš se pojaviti negdje u noći?
Zašto kad sam sama želim da si tu?
Zašto ne nestaneš barem u snu?
Zašto uopće postoje suze
kad mi ih sve tvoje srce uze?
Zašto ne postoji lijek za tugu
lijek za stah, trepet i muku?
Zašto postoji ljubav kad je tako slijepa
tako tužna, očajna...ali tako lijepa?
***
Trebalo mi je toliko vremena
da nastavim živjeti bez tebe
toliko suza i neprospavanih noći
i toliko snage da zavaram samu sebe
i kad sam donekle uspjela
ko za inat mi kule rušiš
pojaviš se na sekundu
i opet me pogledom svojim mučiš
zašto mi to sama radiš
opet stare iskre pališ
i opet ponovno počinjem
samu sebe da zavaravam
glumim pred svima da mi nije stalo
a noćima tamnim
svoju ljubav provjeravam
u toj laži mi je jednini spas
jer sve su ostalo boli i sjete
izvana sam hladna, čelična žena
a unutra ranjivo i uplašeno dijete
Post je objavljen 19.07.2007. u 13:29 sati.