
Gori Nebo, gori Zemlja
, u pola podneva zabauljam prema bankomatu dići nešto siće za kupnju nekih neophodnih potrepština. U gradu samo rijetki prolaznici, na terasama gradskih kafića tek poneki posjetitelj. Prolazim kroz park, neka žena leži nepomično u sjeni povećeg grma. „Gospođo, jel' vama dobro? Hoćete da pozovem hitnu?“-upitam ja nju, a ona se skoči kao da ju je netko šilom ubo u stražnjicu i onako nepovezano počne nešto mumljati. Ja joj kažem da se smiri. Ona kaže da joj je dobro i da joj ne treba pomoć. Podigla se, uzela razbacane stvari iz torbe i ode nekud. Mislim da sam dobro postupio. Što da joj nije bilo dobro, da je bila u nesvijesti? Možda je nešto pila, a možda je na živce bolesna? Tko će znati? Uostalom nije niti važno. Vidjeh poznanike ispod jednog suncobrana, popio sam s njima jednu običnu vodu. Za susjednim stolom nešto filozofiraju o sviranju i gitarama. Nekako nemam volje niti slušati, a kamoli uključiti se u raspravu, sve mi se to pomalo zamjerilo. Najradije bih pričao o sjevernom ili južnom polu, o sladoledu i moru. I to sviranje i ti kojekakvi svirači po toj vrućini mi nikako „ne leže“, sjete me na naporna sviranja, izgubljene noći, znojenje, umor, sekiracije i svađe sa sviračkim neznalicama i lakomcima za novce. Otišao sam do DM-a, lijepe velike klimatizirane trgovine gdje sam polako bez žurbe odabrao što sam htio. Al' ćemo se prati i mirisati. Vani je paklena vrućina. Rekoh, hajde da vam kažem kako je vruće u Slavoniji, mada vi to sigurno i sami znate, a možda i osjetite na svojoj koži. Evo i nešto što mi je u podsvijesti i pitam se kakav je to znak. Već nekoliko noći (tek što oko 1 sati legnem u krevet) na ulici laje lisica i uzbuni sve pse iz okolice. Trebalo bi zvati veterinarskog inspektora, lovce ili što ja znam koga. Ta je sigurno bijesna, a čini mi se da joj se psi niti ne približavaju jer se boje. Nema čovjek mira ni ponoći ni po danu. Lukava lisica pravi zafrkancije po noći, a po danu sigurno spava.
Post je objavljen 19.07.2007. u 13:59 sati.