Pregled posta

BEGIZMI 1.

Još dok smo svirali zajedno početkom osamdesetih, File je govorio kako će jednom sve moje provale sabrati u “Knjigu begizama”. Ja ih nemam potrebe pamtiti, jer život stalno donosi nove apsurdne situacije koje ću naglas prokomentirati. Tu i tamo čujem kako glazbenici pričaju: “Bego je rekao ovo, Bego je rekao ono”. Evo, zapisao sam ponešto od onog što sam zaista rekao, a vjerujem da će se ljudi sjetiti još puno više toga. Osim toga, pema Filinoj definiciji, ne treba biti Bego da bi se rekao dobar begizam. Evo File, ja sam započeo, pa ti dodaj. Ili napiši “Gastronomski vodič kroz Europu”.





Leon: “Daj Bego, ne budi tako egocentričan!”
Bego: “Kako? Ja sam BEGO, tri četvrtine mene su EGO.”

“Jedinica za glupost je jedan mikrobego. Vrijednost od jednog bege postiže se samo teoretski.”

Bend vozi na gažu u Drniš. File zaspao u kombiju i u neko doba se probudi.
File: “Je li Drniš?”
Bego: “Je, drnim, drnim! Sav sam udrnio!”

File: “Koja je ura?”
Bego: “Deset dijeljeno dvadesetšest.” (tako piše na mobitelu: “10:26”)
File: “Koliko?”
Bego: “Čekaj... 0,38461538... (na mobitelu ima i digitron) ...jebiga, nije više. Sad je deset dijeljeno dvadesetsedam.”

Bego: “Posudi mi sto eura.”
File: “Imam samo pedeset.”
Bego:” Dobro, pedeset mi daj sad, a pedeset ćeš mi ostat dužan.”

“Moja skromnost je poslovična”

Vuco: “Kako to Bego, ja sam veliki katolik, a sve bi zakla i pobija, a ti sotonista, a bolji si od kruva, ne bi mrava zgazija?”
Bego: “E moj Vuco, to je zato što si ti loš katolik, a ja loš sotonista.”

“Jesam li ti sto puta rekao da ti dva puta neću ponavljat!”

Majka: “...bla, bla, bla, bla...”
Sestra: “Ali mama, to si već rekla!”
Majka: “Oprosti, nisam čula.”

Leon i Bego prolaze pored semafora u kojeg je očito udario neki auto. Semafor visi sa stupa na komadu žice.
Leon: “Vidi semafora, šta je otkačen!”

Tutti Frutti na turneji osamdesetih.
Ninčević: “Evo ga, Konjic.”
Bego: “Konjic je jednina od konjica.”
Ninčević: “E, sad si sve zajeba! Konjica je jednina.”
Bego: “Kako onda ima puno konja?”

“Tko ne pije, dalmatinac nije! (tibetanska narodna)”

“Šuti kad sa mnom razgovaraš!” (e ovo je filizam, a ne begizam)

File: “Što imate za jesti?”
Konobar: (deset minuta nabrajanja)
File: “Donesi!”

Bego: “Ne vjerujem da je Zemlja okrugla. Jer da jest, na sve strane bi bila nizbrdica, pa bi svuda mogli voziti u leru. Činjenica da moramo natočiti benzin je dovoljan dokaz da je zemlja ravna ploča.”
File: “Odakle onda brda?”
Bego: “Dobro. Zemlja je kriva ploča.”

Zagreb osamdesetih. Nedjelja, nigdje otvorenog restorana, samo kafići, a bend gladan. Radi samo jedna pizzerija gdje se ne toči alkohol.
Bego: “Ja unutra ne ulazim! Iz principa!”
File: “Glupane, idemo pojest pizzu, a onda ćemo negdje drugdje na pivo.”
Udemo, sjednemo, naručimo pizze, konobar pita što ćemo piti, svi naruče Coca Colu.
Bego: “Dobro, dajte i meni Coca Colu.”
Konobar donese piće.
Bego (oprezno gucne): “A to je znači ta Coca Cola!”

Otac: “Kad ćeš mi vratit one pare?”
Bego: “Odbij mi od oporuke.”

“Mrš, kad ti lipo kažem!” (i ovo je filizam)

“Glup si, shvati!” (e, ovo nije, ovo je tipični begizam)

“Ma vjerujem ja da Bog postoji, ali vjeruje li On da ja postojim?”

“Sad mi je jasno kako je to yoga put besmrtnosti! Prestaneš jest meso, pit, pušit, jebavat... i onda kad umreš ne vidiš nikakvu razliku.”

Bego: “Vede nam daju znanstveni dokaz da je sve iluzija. Mi uopće ne postojimo!”
File: “A što je s našim subjektivnim osjećajem vlastitog postojanja?”
Bego: “Subjektivni osjećaj se ne može uzeti za znanstveni dokaz.”

“Njegova ljubav prema novcu nije materijalizam. Ljubav je ipak emocija!”

“To sve treba polit benzinom i strijeljat!”

“Ako se čovjek uči dok je živ, čemu nam dovraga služi ono što naučimo neposredno pred smrt?”

Njačešći odgovori na zahtjev “Daj, smisli nešto pametno!”
“Izgledam li ti ja kao netko tko misli?”
“Zar ti ja izgledam pametno?”
“Mozak mi je toliko uništen da, kad bih i htio nešto misliti, morao bih zaustaviti neku vitalnu funkciju.”

Bego: “Znaš File šta ja mislim o tome?”
File: “Hahaha! On misli!”

“Mi sviramo iz ljubavi, a honorar primamo iz tradicije.”

Poznata osoba: “Moj životni put je bio težak. Mladost sam proveo bez roditelja, teško sam se probijao kroz život, bio sam sam više gladan nego sit, sve što sam postigao bilo je s teškom mukom i uz puno zalaganja i samoprijegora.”
Bego: “Ni moj put nije bio lak. Živjeli smo nas osamdeset u kutiji za cipele i to na dnu jezera. Otac nije imao novaca za gorivo, pa smo iza kuće prešali dinosaure.”

Na šalteru sa ženom, a red do horizonta.
Službena osoba: “Ime i prezime?”
Bego: “Nenad i Bego.”
Službena osoba: “Kad ste rođeni?”
Bego: “Sredinom prošlog stoljeća.”
Službena osoba: “Kad vam je otac rođen?
Bego: “Početkom prošlog stoljeća.”
Službena osoba: “Vi dakle ne znate kad vam je otac rođen?”
Bego: “Nemam pojma!”
Službena osoba (pravi se pametna): “Pa kako onda ocu čestitate rođendan?”
Bego: “Nazove me mater na telefon i kaže: ocu ti je danas rođendan, nazovi ga i čestitaj mu.”
Žena (ljutito se progura do šaltera): “Pusti mene, ja ću!”
Službena osoba: “Hvala vam gospođo što ste me riješili one budale!”

Dirigent: “Kolega, vaše ponašanje je ispod svake kritike!”
Bego: “A vi maestro niste dovoljno popili da bismo nas dvojica razgovarali na istoj razini.”

Nakon deset sati leta, na visini od preko deset tisuća metara.
Bego: “Ako uskoro ne stignemo, ja odustajem!”

Bego: “Kako znaš da ti je odvjetnik lagao?”
File: “Otvarao je usta i čuo se zvuk.”
Bego: “Da nisi malo previše nepovjerljiv?”
File: “Otkad sam sebe uhvatio u laži, više nikome ne vjerujem!”

Coce: “Sada ću van otpivat dvi pisme. Prva je 'Sićaš li se lungo mare', a druga je... ajme, ne sićan se koja je druga... Bego, koja je druga?”
Bego: “Blago onom ko te lipo jeba!”
Coce: “Hahaha! Može i tako.”

Poznata pivnica s velikim izborom onoga što Bego zove “Hmeljolino”, “B complex” ili “vitamin Hme”.
Bego: “Dajte mi pivo.”
Konobar: “Koje, gospodine?”
Bego: “Koje imate?”
Konobar: (nabraja pola sata)
Bego (s blaženim osmjehom na licu): “Molim vas, ponovite mi to još jednom, ali polako. File, ovo je raj!”

Tattoo studio.
Bego: “Koliko dođe ovolika tetovaža?”
Tjeloslikar: “Za tebe 50 eura.”
Bego: “Šaraj!”

Seoska svirka.
Domorodac: “Sviraj, sve ću razbit!”
Bego: “A ako ne sviram?”
Domorodac: “Ovaj... opet ću sve razbit.”
Bego: “Dobro, onda ajmo pit.”

(nastavit će se)

Post je objavljen 19.07.2007. u 13:42 sati.