...Bosanskohercegovacki integralisti medju sarajevskim Srbima i Hrvatima,u pravilu gradjanske orijentacije,jedno vrijeme su mu bili jako vazni,iako im nikada nije previse vjerovao.Njihov grupni portret mu je u ocima zapadnih diplomata i politicara donosio znacajne poene i sluzio kao dokaz njegove privrzenosti multietnickoj Bosni.Alija je taj portret nosio u svom prtljagu i na zenevske pregovore,a onda ga je jednog dana smjestio u muzej svojih isluzenih figura,gdje su se vec nalazili neki istaknuti Bosnjaci.Izgledalo me je besmisleno saditi tikve s ljudima koje vlastiti narod dozivljava kao odmetnike,izdajnike i menjsevike.Razumijem da mu je,kao sto je i sam tvrdio,bilo najlakse saradjivati sa Momcilom Krajisnikom,"jer je on zastupao interese svoga naroda".Sa Izetbegoviceve tacke gledista to je moglo biti tacno.Ali,sta cemo sa cinjenicom da je Krajisnik,godinu ili dvije kasnije,s lisicama na rukama odveden u Hag?
Izetbegovic nije uzivao u drzavnickom protokolu.Kao da je skrivao svoje krhko tijelo,pa se njegova pojava svodila na blagost u sjetnim plavim ocima,iz kojih je izbijala spiritualna moc.Mozda je upravo to bio izvor njegove karizme,odlika koja je znala zasjeniti sve njegove politicke nedostatke i promasaje.
Jos manje je podnosio i one rijetke ceremonije koje su ga trebale velicati kao vodju.VISE JE VOLIO DA VLADA BOSNJACIMA,NEGO DA BUDE PREDSJEDNIK SVIH GRADJANA;VISE JE DRZAO DO TOGA DA KAO OTAC POLITICKE FAMILIJE OLICENE U SDA,BUDE PITAN ZA SVE,NEGO DA U JEDVA POSTOJECOJ
DRZAVI BRINE O CJELINI STVARI.SAM NIJE ZUDIO ZA BOGATSTVOM I RASKOSI,A PRLJAVE POSLOVE U SVOJOJ STRANCI,OD OSVETNICKOG ANTIKOMUNIZMA DO RATNOG I PORATNOG PROFITERSTVA,PREPUSTIO JE DRUGIMA.TVRDIO JE KAKO SU PRAVDA I ZAKON NJEGOVA ZIVOTNA FILOZOFIJA,ALI SE TOG GESLA NIJE DOSLJEDNO DRZAO.UVIJEK SPREMAN DA STANE IZA NECISTIH RUKU SEBI ODANIH,BRANIO IH JE OTUZNO NEISTINITOM FRAZOM:"TO SU POSTENI LJUDI."
Nesposobnost nikoga ne opravdava.Ipak,uz svu nekompetentnost ispoljenu u jednom teskom vremenu,Alija Izetbegovic je nesumnjivo istorijska licnost.Ataturk mu je bio stran gotovo koliko i Tito,
a nije mogao postati ni bosanski Homeini.Nadzivio je Tudjmana i docekao da Milosevic zavrsi pred Medjunarodnim sudom u Hagu.Za vecinu Bosnjaka on ce ostati"otac nacije".
Izetbegovic je odavao covjeka koji nikome ne zeli zlo i,tako reci trenutno,pridobijao svacije postovanje.
Vjerujem da bi Klinton(Clinton)prije prisustvovao Karadzicevom vjesanju,nego sto bi ga posjetio u bolnici.A otisao je da vidi bolesnog Aliju,tog pacenika koji je imao nesrecu da se nadje u surovom zagrljaju istorije.IZETBEGOVIC JE IZBJEGAO ZAMKU OSVETE,STO U OKOLNOSTIMA SVIREPIH ZLOCINA NAD BOSNJACIMA NIJE BILO NIMALO LAKO.VALJDA VJERUJUCI KAKO NA ZEMLJI NE VLADAJU LJUDI,VEC ALLAH,IZETBEGOVIC JE BIO OPSJEDNUT"OSLOBADJANJEM DUSA"
VLASTITOG NARODA,ALI JE BOLJI ZIVOT NA NEBU BIO SVE STO MU JE ZNAO PONUDITI.UMRO JE PRIJE SVOJE SIMBOLICNE SMRTI.KADA CE I ONA PREKORACITI PRAG NJEGOVE POLITICKE OSTAVSTINE,O TOME JE TESKO SUDITI.
Liderima sudi istorija.Da li je decenija Izetbegoviceve ere vec istorija?Odlazeci prije dvije godine iz aktivnog politickog zivota,izjavio je kako nije u cijelosti ostvario svoje snove.U predvecerje rata potpisao je Lisabonski sporazum i time otvorio vrata etnickoj podjeli zemlje.Odustajanje od tog sporazuma bila je njegova nova velika greska,jer je rat svako naredno mirovno rjesenje cinio losijim od prethodnog.Cetrdeset i nesto mjeseci kasnije,jedne novembarske noci u Dejtonu,utonuo je u san sa tapijom raskomadane Bosne i Hercegovine u rukama.Bila je to parodija moderne drzave,sve sto se jos dalo spasiti nakon ratne simultanke koju je,nespreman,morao igrati protiv Milosevica i Tudjmana,ali
i protiv lorda Ovena(Owen),Stoltenberga i drugih od medjunarodne zajednice ovlastenih majstora za crtanje novih karata u srcu Balkana.Ricard Holbruk licemjerno ga je tapsao po ramenu,ali to nije moglo umanjiti Izetbegovicevu gorcinu vlastitog poraza.
Zivio je u uvjerenju da na njegovom mjestu nije bilo drugog izbora.
Bosna je opstala zahvaljujuci i Aliji Izetbegovicu,ali mi vise ne zivimo u istoj zemlji.Svaki deseti Bosnjak
ostao je pod zemljom,nekoliko stotina hiljada njih trajno se iselilo sirom svijeta,a ostatak najbrojnijeg naroda danas zivi na cetvrtini teritorije koja mu je pripadala prije rata.To je bilans Izetbegovicevih i nasih"deset najtezih godina",a sve ostalo su emocije.
Duboko religiozan,cinio je sve da zasluzi mjesto u Dzennetu,ali ne vjerujem da je sa ovog svijeta otisao zadovoljan.
21.oktobra 2003.
(Gojko Beric-"ZVIJERI NA OKUPU")
Post je objavljen 19.07.2007. u 13:07 sati.