Marketing
Dan VI: Šugarska duliba - Stap
Prije nego što (napokon) krenem sa opisom ove ture, ne mogu da se ne osvrnem na jučerašnju epizodu Boja turizma. Na redu je bio prilog o Velebitu pa sam sva sretna zasjela pred TV da vidim što će reći. Kad ono, užas, novinarka (nisam zapamtila ime, jer ionako ne znam tko je tko) 
je provalila da se Premužićeva staza proteže od Zavižana do Alana. Malo više informacija o Premužićki se stvarno da posvuda naći, tako da ne mogu a da ne čestitam na nepripremljenosti za reportažu. Uz to, prilog je bio toliko zbrčkan, da ja koja malo više poznam Velebit od običnog smrtnika nisam shvatila što oni zapravo propagiraju. Malo Štirovače, malo Zavižana, 2 i pol metra Premužićeve ... jaoooo
No dobro, opet sam se podsjetila zašto je moje gledanje TV-a svedeno na minimum.
je provalila da se Premužićeva staza proteže od Zavižana do Alana. Malo više informacija o Premužićki se stvarno da posvuda naći, tako da ne mogu a da ne čestitam na nepripremljenosti za reportažu. Uz to, prilog je bio toliko zbrčkan, da ja koja malo više poznam Velebit od običnog smrtnika nisam shvatila što oni zapravo propagiraju. Malo Štirovače, malo Zavižana, 2 i pol metra Premužićeve ... jaoooo No dobro, opet sam se podsjetila zašto je moje gledanje TV-a svedeno na minimum.
Što se ture tiče, ovo mi je bila jedna od najdražih i najljepših.
Ujutro nam A. prepričava kako nam je medvjed imao party oko kontejnera. Kad smo svi pozaspali, a i kad se vjerovatno ugasila vatra, čuo je teške korake i dah ispred. Medvjed se popiškio ispred vrata
, malo se igrao sa kamenjem koje je bilo poslagano oko vatre i cijelo vrijeme njuškao oko skloništa. Sigurno je nanjušio hranu koju smo si pripremali za večeru. 
. Kad smo izašli van, vidjeli smo hrpu medinih tragova. 
Odmah mi je palo na pamet da smo mi spavali s otvorenim prozorom sa spuštenom roletom koju je medo mogao potrgati samo tako, pogotovo kad smo vidjeli da što je jedan napravio skloništu u napadu ljutnje
Nakon rasprava o medvjedu, odjednom nam se iz šume približava drugi gost 
. Naš prijatelj sa jučerašnje koride je zapamtio tko ga je napojio pa je došao po još. Za razliku od svojih jučerašnjih kolega, ovaj je došao u miru 
. Dobio je vodu, no nikako da se udalji od nas pa nam je radio društvo dok smo se spremali za odlazak. Evo malo fotki kako to izgleda po danu: 
Odmah iza kontejnera nalazi se odlično uređeni poljski wc, u kojem nemate feeling da ste u poljskom wc-u
pošto je izgrađen na povišenom pa sve pada u rupu a imate unutra i kanticu vapna i molbu da nakon velike nužde ubacite jednu lopaticu u wc. Odlična fora, smrad je reduciran stvarno na minimum, čak i na visokim temperaturama. 
Dvije minute od skloništa, u smjeru Stapa, nalazi se šterna s vodom.
Naš put prema Stapu, prema markaciji, nije trebao biti predug, a prema izohipsama na karti, niti pretežak. 
Nakon kraćeg hoda po šumi, opet smo "na moru"
Pejsaži su se stalno izmjenjivali, red šume pa red mora i tako opet ... praznik za oči. Malo prije Panosa, izlazimo iz šume na makadamsku cestu koja vodi do vojarne. Vidi se da po njoj odavno ne prolaze vozila.
Tamo se još uvijek nalazi tabla upozorenja, iako je sve odavna napušteno. 
. Upravo na toj cesti susrećemo, ako koga drugog, nego 2 Slovenca kako pokušavaju pronaći markaciju za Šugarsku dulibu. Jedine ljude do sada susreli smo na dionici Rossijeva koliba - Alan u nedjelju. Na Stap smo išli u četvrtak, pa je naše veselje sasvim razumno . Nismo htjeli previše vremena izgubiti na razgledavanje vojarne pa krećemo dalje. Pauzu smo napravili na puno ljepšem mjestu: 
Dan nije mogao proći ni bez našeg prijatelja "jedan na dan" 
Uskoro vidimo i kuk Stapinu, ispod kojega je Tatekova koliba. Vidjela sam još prije fotografije, ali uživo zaista izgleda impresivno.
Cijeli Stap omeđen je prekrasnim stjenovitim zidovima. A., inače strastveni penjač, nas već vidi kako dolazimo ovdje na penjaču u skoroj budućnosti . Kasnije smo saznali od jednog GSSovca da ima postavljenih smjerova na Stapu i da je čak kuk Stapina pospitan. U Čujinom vodiču nema ništa o Stapu, ali navodno u starijem vodiču (ja se ne sjećam tko je autor) bi trebali biti opisani. Najbliži pristup Stapu je inače sa mora, iz Sv. Marije Magdalene i ima nekih 3,5 sati. Sklonište, okoliš, sve je savršeno. Bili smo u Tatekovom skloništu na Crnopcu i znali smo da ni ovo na Stapu neće razočarati. 
Sklonište se sastoji od kuhinje/blagovaonice sa velikom peći na drva, stolom sa dovoljno mjesta. Ima svog mogućeg kuhinjskog pribora, pila, sjekira itd. Prvi ležaj je iznad stola a drugi je u prostoriji pored. Mislim da 10ak osoba može ovdje prespavati bez problema, vjerovatno i više. Voda se nalazi 50m od skloništa u smjeru mora i ispumpava se . Da bi se taj mehanizam "aktivirao" morate u pumpu uliti 1/2l vode i onda početi pumpati, tako da ako idete na Stap, imajte pola litre u pričuvi. Princip rada imate odmah na ilustraciji do pumpe a i u samom skloništu. Inače, kod pumpe postoji boca u koju ulijete vode, za one koji će doći nakon vas, ali za svaki slučaj, budite spremni da je boca možda prazna. Tuš ne radi (probušen je) ali mi smo se i pomoću same pumpe i zagrijanog lonca vode uspješno istuširali 
. Večera je bila uz vatru pod zvijezdama, a spavanje na donjem skupnom ležišću, uz neizbježne puhove. Plan nam je bio krenuti rano ujutro, oko 6-7 sati pa smo zaspali dosta rano.
Post je objavljen 19.07.2007. u 11:37 sati.