Marketing
za sunčana i sparna dana, kroz smijeh rekla je kako sad sve je to smiješno, no ponoći ne…
znala sam točno o čemu govori…
gledajući noćno nebo osjećam se bliže—s nadom da gledamo u iste zvijezde…
asocijacije na svakom koraku…
izmamljeni osmijesi… tako topli..sjajni…
~reprize uvijek opet…
ne, to nije tuga… ipak suze mami…
topao sjaj smeđeg pogleda govorio je puno.. puno…
ono što ne može se naslikati riječima ni bojom…
°°osjećaj…
bilo je posebno…
želja za povratkom…
ipak, potpuno svijesna toga da sam sanjar…
dalek si.. dalek!
i sad tu sam, u ovom vremenu i ovoj stvarnosti, no ostaje sve ono što bili smo…
..spontani i bojažljivi…
i ostaje svijet koji si mi pružio…
nimalo savršen, ali predvan svijet…
čaroban, zaista…
-i stvaran ovoga puta…-
čudno je kako bujica osjećaja utihne u trenutku…
i nevjerovatno je da sve će ovo potpuno izbljedjeti jednom…
Post je objavljen 18.07.2007. u 16:33 sati.