Svi kažu da sam luda i da te zaboravim, ali ti živiš u meni i to nemogu promijeniti...
Danas prolazi pored tebe, kao da te prvi put vidi..a nekoć se budio kraj tebe..
Kao da je zaboravio da si mu dane vedrila i svojom pojavom život uljepšala...
I sad kad si ostala potpuno sama i zaljubljena iako to teška srca priznaješ...povrijedio te je kao nitko do sad,
a ti bi život dala da te opet njegove usne ljube...
Još uvijek sanjaš o tome da mu se vratiš ponovno, a dobro znaš da više nema ljubavi u ovom gradu za tebe, jer
svi već znaju da si nekad bila njegova...
Kad ćeš napokon shvatiti da si mu bila samo prolazna avantura i ništa više..
Lagao ti je, varao te je, a ti si mu slijepo vjerovala..
I svaki put kad odeš van, slučajno naletiš na njega i to uvijek s nekom drugom..
On te zaobilazi u širokom luku, jer je svjestan koliko te je povrijedio, izbjegava tvoj pogled..
A u tvojim očima tuga se vidi na kilometar, i suze samo što nekrenu..
Jedva se suzdržavaš da more suza ne isplačeš...
kad god ti priđe neki drugi, odbacuješ ga..
čekaš njega sa svih strana, još uvijek ga nosiš kao kletvu u krvi, svake noći...
a znaš da više neće doći..