ISTINA O PUTU LJUBAVI
Jednom davno napisala sam ove riječi na posebnome mjestu i posvetila ih dređenoj osobi.
Ponekada se u mislima vratim u to vrijeme i shvatim da
nešto treba reći i po nekoliko puta, ponavljati dok ne bude
zapamćeno; da treba govoriti SVIMA koji žele čuti.
Dijelove ovoga teksta smatram uistinu bitnima da bismo
naučili dijeliti osjećaje i život s nekim drugim, da bismo
naučili kako ljubav se ljubavlju vraća; bitnima kao svaki korak
na Putu koji zovemo ljubav - stoga ih još jednom želim
podijeliti s vama.
Vjerni Čitatelju!
Ove riječi pišem Tebi koji svaki puta pročitaš ono što napišem,
ali koliko vidim, nikada si nisi dao truda da to shvatiš.
Pregazila sam odavno tri desetljeća dug Put života.Učila sam
svakim novim korakom, sakupljala znanje o istini, o ljubavi, o
prijateljstvu, ubirala ga kao najvrijednije plodove sa stabala
pokraj kojih sam prolazila.
Slušala Tvoje, prihvaćala Tvoje, poštovala Te, cijenila Tvoju
misao, makar se s njom toliko puta nisam slagala.
Činila sam to nadajući se da ćeš nešto naučiti.
Nesebično sam Ti darivala svoje riječi, svoje misli, svoja iskustva.
Dijelila ih s Tobom.
Baš sa Tobom, da.
Jer, svaki put kada bih nešto napisala i stavila ispred Tebe
pokušavala sam Ti prenijeti nešto od onoga što sam u sebi
smatrala pozitivnim i vrijednim, nadala sam se da ćeš uvidjeti
kako su Ego i Moć iskorišteni na način kako si Ti to činio ravni
Zlu.
Davno sam se ja izborila sa svojim Egom.
Zauzdala ga, smjestila u granice prihvatljivog.
Suvereni sam vladar maloga svijeta istine i iskrenosti koji se
zove moja misao.
Ono što sam željela reći, govorila sam bez ustručavanja.
Govorila sam to radi sebe, da bih zapamtila da u životu postoje
vrijednosti kojih se nikada, ni po koju cijenu ne želim odreći.
Ali, govorila sam to i radi Tebe, da bih Te naučila svojim
iskustvom, da bih Ti pomogla da se sjetiš kako neke ljude koje
uz sebe imaš moraš njegovati, čuvati iskrenošću i dobrotom i
pokazati im da Ti je do njih stalo.
Rekala sam pokazati, a ne reći, primjetio si.
Pokazati podrazmijeva neku gestu, sitnicu kojom ćeš to učiniti
bolje nego rječju.
Pokazati podrazmijeva barem ponekad staviti te ljude na prvo
mjesto, iznad sebe.
Dopustiti im da budu važni jedino oni i njihova priča ma koliko
se ona Tebi činila nevažnom.
Ljubav i pripadanje moraš pokazati.
Nije dovoljno samo reći.
Jer, što su riječi.
Slova na papiru.
Zvuk koji nestaje u prostoru.
Govoriti, pisati, govoriti, pisati...
I tako u nedogled.
A time reći NIŠTA!
Samo jedno veliko ništa!
Pokaži, pruži, daruj ono što jesi, ispuni obećanje koje si dao.
Iznenadi sitnim, neočekivanim znakom pažnje.
Zaboravi sebe.
Barem na trenutak siđi sa nepostojećeg trona i postani običan,
Mali čovjek.
I onda izgovori riječi ljubavi.
Tada će imati snagu.
Tek tada će biti istina.
Tada će im netko moći vjerovati.
Govorila sam Ti svojim srcem nadajući se da ćeš prepoznati
istinu.
Učila Te strpljivošću dostojnom Učitelja.
Ali Ti, vjerni moj Čitatelju, nisi naučio ništa.
Pogledaj, i sada dok Ti se obraćam, ukazujem Ti na pogreške,
ja Ti se obraćam s poštovanjem.
Ostajem dosljedna.
Slijedim svoj Put, Put Ljubavi.
Na tome Putu dodirnuti će me ruka Prijatelja, biti mi potpora.
I dalje ću misliti srcem i gledati očima Ljubavi.
A Ti?
Post je objavljen 24.07.2007. u 13:30 sati.