Pregled posta

Koga ryu ninjutsu 3

Za vrijeme ljetnih i zimskih opsada dvorca u Osaki, 1615.g., ninje Ige i Koge borile su se na strani Tokugawe. 1638.g. je grupa od deset Koga ninji poslana da pomognu zatočenima u Shimabara dvorcu koje je u opsadno stanje dovelo nekoliko stotina nezadovoljnih seljaka i kršćana. Dvoje najstarijih ninji (u 60-im godinama) su bili veterani Sekigahare. Neki smatraju da ninje nisu uspjele u svojoj misiji zbog nerazumijevanja lokalnog dijalekta, no to nije istina. Kako se nisu uspjeli progurati kao domaći ljudi, za uzvrat su izvršili nekoliko prepada te su nagrađeni za svoja djela.



U to vrijeme Tokugawina vojska je postajala sve slabija, što je sasvim normalno za mirna razdoblja. Dvorac je konačno pao nakon što su branitelji počeli umirati od gladi. Nakon ove bitke uloga ninji se počela mijenjati. Ironično, njihov visoki status im je pomogao u dobivanju viših činova i drugih profesija, ali nova zanimanja su imala jako malo veze s ninjutsu-om.
U Igi je čovjek na čelu provincije izrazio dobrodošlicu mnogim ninjama pobjeglim iz bitke sa Nobunagom. Pažljivo je od njih sastavio rezervne jedinice. Nisu primali nagrade kao samuraji, već se od njih očekivalo da nastave svoja djela i brušenje vještine kao sakupljači informacija. Samo nekada su primali sitne naknade za obavljene poslove. Većinu vremena su morali živjeti kao seljaci i ostali članovi nesamurajske klase.
Za Edo perioda razlika samuraja i ostalih nižih staleža je bila posebno izražena, tako da je i mala zabuna pri kamuflaži za ninju mogla biti kobna. Ninje Ige su i dalje živjele kao seljaci i a taj način su se svugdje mogle prezentirati. Po nekim spisima, polovicu dana bi radili ono što svaki dan moraju raditi, a drugu polovicu dana bi trenirali. Ninje u glavnom gradu su ubrzo dobili na utjecaju te su time nestale poveznice sa njihovim skromnim korjenovima. I Iga i Koga ninje su bili čuvari šogunova dvorca, ali su djelovali i kao lokalne policijske snage. Mnogi su dobili status hatamota (izravnog šoguovog vazala). Većina samuraja toga doba su služili lokalnim daimyo-ima, koji su pak odgovarali šogunu. Za razliku od njih, hatamoto-i su odgovarali direktno šogunu. To je bio veliki korak za ljude koji su do nedavno radili kao farmeri, ali su na taj način gubili vezu sa svojom ninja stranom. Hatamoto-i su bili nezaposleni većinu vremena te su ubrzo postali izvori brojnih problema. Neki jedva da su bili bolji od onih problematičnih ljudi za koje su se i sami morali pobrinuti na ulicama. Kada ih je poslijednji šogun pokušao reorganizirati po uzoru na zapadnjačku pješadiju, odbili su tu ideju smatrajući kako je to ispod njihovog statusa.
1716.g. stvari su se za Koga ninje znatno pogoršale. Novi šogun je postao Tokugawa Yoshimune. Za razliku od prijašnjih šoguna, on nije bio iz glavne obiteljske linije. Potekao je iz Kii ogranka Tokugawa obitelji, jedne od tri obitelji koje su posebno nastale kako bi se osigurao nasljednik ukoliko bi došlo do problema u glavnoj liniji. Yoshikawa je tada sa sobom doveo mnoge ljude iz Kii -a kako bi zajednički sastavili vladu u Edo-u. Među njima su se našle i ninje Kishu ryu-a. Yoshimune je bio jedan od najsposobnijih šoguna koje je Japan ikad vidio. Ekonomski je ponovo vratio vladu na noge, a pridavao je veliku važnost samurajskim borilačkim znanjima. U to vrijeme, samuraji jedva da su se i mogli nazivati ratnicima. Yoshikawa tada sastavlja grupu ninji pod nazivom "Oniwaban". Grupa se bazirala na Kishu ninjama te je predstavljala reorganiziranu tajnu službu koja je ispravnije služila svom narodu, ne špijuniranjem, već djelovanjem kao grupa za unutrašnju sigurnost. Pomak u organizaciji je bio vrlo značajan, ali je postojao i prije aktualnog šoguna. Yoshimune je samo učvrstio organizaciju. U Edo periodu, Metsuke sustav je bio glavno oružje u kontroli i održavanju mira.
Metsuke nije tajni agent. Njegova funkcija bi bila mješavina između FBI agenta i ambasadora. Imali su vrlo važnu ulogu na dvoru daimyo-a kod kojeg su se nalazili. Premda da se nije sakrivao kao ninja prijašnjih vremena, daimyo-u je bilo jako teško spremati bilo kakvu urotu jer je metsuke konstantno motrio na njega. Uloga šogunovog predstavnika mu je otežavala sakrivanje i prakticiranje sličnih ninjutsu vještina, ali mu je itekako štitila pozadinu. Oni su zapravo služili kao antagonisti gospodara kojima su bili poslani. Izuzetno su težili održavanju dobrih odnosa sa svima.
Ninje prošlosti su penetrirali neprijateljski teritorij kako bi kartografiali i izviđali položaje. Bansenshukai sadrži listu naputaka o procjenjivanju visine zgrade, širine stvari poput rijeke ili pak geometrijskog oblika jarka oko dvorca. Udaljenost na cesti se mjerila pretvaranjem broja prijeđenih koraka u standardne mjere. Ninja se mogao prošetati provincijom te načiniti poprilično točnu kartu pa čak i proučiti unutrašnjost dvoraca koristeći nečujnost i nevidljivost. Međutim, metsuke Edo perioda su stajali iznad promatrane osobe, bilježeći sve što ovaj radi, te su takve spise slali šogunu. Svi radovi na utvrdama su morali biti odobreni i promatrani od strane šogunovih predstavnika, pri čemu su bilježili svaki detalj. U prilikama metsuke su imali ulogu istražnih agenata. No pritom je njihova uloga bila vrlo očigledna. Šoguni su koristili njihove spise kako bi napadali i uništavali problematične klaove. No sve češće, šogun se pribojavao ronina, pobunjenih samuraja koi su silom prilika dobivali taj status, tako da je surađivao sa njihovim vođama i pristajao na neke njihove zahtjeve premda mu nisu bili po volji.
Zapisano je da je šogun ponekada od ninji koje su još boravile u Igi tražio da izvide raspoloženje seljaka. Naime, šogun se smrtno bojao njihovih pobuna, a nekoliko ih se za vrijeme Edo perioda i desilo. Ninja tada nije ulazio u dvorac kao što bi to prije radio, već je bio zadužen da sazna kako seljaci određene regije "dišu". Ukoliko bi prerušeni agent prijavio da je nasvakom zaustavljanju čuo loše priče o lokalnom daimyo-u (feudalcu), to je područje za šoguna predstavljalo mjesto potencijalne pobune.
Neke tradicije Koge nisu bile pod utjecajem Tokugawe. Ti ljudi su ih prakticirali za vrijeme boravka kod drugim daimyo-a van dosega šogunova autoriteta. Te su se škole prestale nazivati Koga ryu-ovima. Preimenovane su, kao i Iga škole koje su preimenovali ljudi Ige nakon njihovog raseljavanja. Škole su dobile imena po gospodarima kojima su ninje služile, ili po precima tih ninji. Tako je bilo čak stoljećima. Potreba za ulaženjem na neprijateljski teritorij, sabotaže i špijunaže je Kogama oduzeta. Njihov status je bio značajan u šogunatu, ali su ljudi poput Hichira Okuse-a u pravu kada kažu da do kraja perioda Koge više nisu bile ninje. Lekcije za koje su prolijevali krv su zaboravljene, a oni su postali tek nešto značajniji od običnih čuvara i birokrata.
Kada je komodor Perry došao u Japan, Iga ninja po imeni Sawamura Jinsaburo Yasusuke je pozvan da sakupi informacije o pridošlicama. Po svim spisima sakupljenim prve godine Meiji ere vidi se da je u okolici sela u to vrijeme boravio popriličan broj Iga ninji. Ne postoje slični spisi iz Koge.
Sa Perry-em su došle i velike promjene.Izgubljeni su mnogi sustavi borenja koji nisu imali smisla u modernom dobu. Drugi su postali sportovi. Neki su postali tek tradicija, a neki su i očuvani kao poveznica sa japanskom prošlošću. Ninje su uglavnom špijunirale druge Japance. U modernom svijetu su se Japanci morali zamarati jezicima i kulturom na koje drevne ninje nisu nikada ni pomišljale.

Post je objavljen 18.07.2007. u 11:03 sati.