Marketing
Šintoizam 2
ZAGROBNI ŽIVOT
Za razliku od drugih religija, Japanci se ne moraju javno izjašnjavati kao šintoisti da bi to i bili. Kad god se u Japanu rodi dijete, u lokalnom se hramu tom djetetu daje status "Ujiko" (imenovano dijete) time što mu se ime upisuje na listu koju svaki hram posjeduje. Nakon smrti Ujiko postaje "Ujigami" (kami). Osoba može čak i tražiti da joj se ime premješta s liste na listu ukoliko se seli, tako da se može naći i na više lista odjednom. Stavljanje na listu bez znanja osobe nema nikakve vjerske konotacije ili možda i forsiranje vjerske pripadnosti kako bi se to moglo na prvi znak činiti, već je to jednostavna gesta dorodošlice koja se upućuje pridošlici na ovaj svijet. Djeca koja umru prije stavljanja na listu se nazivaju "Mizuko" (vodena djeca), te se vjeruje da mogu uzrokovati nevolje i kugu. Zato ih šintoisti često štuju i mole ih da obuzdaju svoj bijes i tugu.
S obzirom da su cijelog milenija bili isprepleteni, budizam i šintoizam su u Japano gotovo nedjeljivi. Iz toga proizlaze česte situacije u kojima šintoisti imaju budističke pogrebe, ili da za života osoba prakticira obje vjere. Stoga, različiti aspekti zagrobnog života koje ove vjere zagovaraju imaju često korjene u ovoj drugoj religiji. Koncepti se razlikuju utoliko što šintoizam traži sreću na ovom svijetu, a budizam u zagrobnom životu.
HRAMOVI
Glavna štovanja kami-a se odvijaju u javnim hramovima, premda je često i štovanje prem malim oltarima koje ljudi drže u svojim domovima. Moguće je štovati i predmete i ljude koji su još živi. Javni hramovi su najčešće malene građevine karakterističnog japanskog stila. U hramove se često ulazi kroz japanska vrata (torii) koji se sastoje od 2 uspravna stupe i 2 vodoravne grede na njima.
Torii
Tim vratima se simbolizira prijelaz između našeg svijeta i svijata u kojem žive kami-ji. Uglavnom na ulazu ispred vrata stoje i 2 životinje koje imaju funkciju čuvara ulaza. Danas postoji preko 100 000 takvih hramova, od kojih svaki od njih ima svoju "postavu" svećenika. Šinto svećenici nose ceremonijalne odore (jo-e). Odore izgledaju ovako:
BOŽANSTVA
Šinto uči da se u svemu nalazi kami ("spiritualna bit"). Sve živo i neživo ima kami. Postoje i kami-ji za grupe stvari. Postoji kami za magarca, ali postoji i glavni kami za sve magarce u svijetu. Šintoistički kami-ji su kolekcija koja se naziva Yaoyorozu no Kami (osam milijuna kami-ja). Pritom Yaoyorozou nije egzaktni broj već koncept beskonačnog broja koji u drevna vremena nije postojao. Najobožavanija od svih kami-ja je božica sunca Amaterasu. Međuim, Japanci ne štuju specifično baš nju, ili ne zazivaju njezinu pomoć. Njezin glavni hram se nalazi u Velikom Hramu u isi, dok je poveći broj manjih hramova posvećen upravo njoj. Unutar hrama na je često simbolitirana ogledalom Isto tako, unutrašnjost hrama može biti i potpuno prazna. To upućuje na shvaćanje da je sve što se vidi u ogledalu utjelovljenje Amaterasu i svih ostalih kami-ja. Do kraja drugog svjetskog rata smatralo se kako je Tenno (car) živući kami koji je potekao od Amaterasu. I premda je pravu moć imao šogun, smatralo se kako je car taj koji je pravi vladar Japana, čak i kaka je imao tek simboličnu ulogu. Premda se car Hirohito pod prisitskom Amerikanaca odrekao svog božanskog statusa, carska se obitelj i dan danas čvrsto drži šintoističkih situala koji simbolički ujedinjuju sve Japance.
EMA
U srednjovjekovna vremena, bogati ljudi su hramovima darivali hramovima konje, pogotovo kada bi za boga tog hrama imali nekakve zamolbe (pobjedu u borbi). Za manje usluge, darivane su slike konja, te je taj običaj darivanja slika ostao popularan do danas. Posjetitelj hrama kupovao je drvenu pločicu sa likom konja, ili u moderna vremena sa nekim drugim likom (zmija, strijela, pa čak i Thomas Edison), napisao je želju ili molitnu te je takvu pločicu objesio u hram. U nekim slučajevima, ako bi se želja ispunila, osoba bi objesila još jednu emmu u znak zahvalnosti.
Post je objavljen 18.07.2007. u 11:31 sati.