ja često razmišljan o životu, ljudima koji me okružuju, ozračju, ljepoti življenja, i naravno mom jadnom pravopisu, smeta me činjenica da koliko svijet može biti lijep s jedne strane, toliko je zao, podal, nepošten, pa te nekad dovodi da se zapitaš, zar baš svi moraju biti okrenuti protiv tebe, zašto si stvoren, kada ti je jedini smisao života paziti da te netko u javnosti ne osramoti, ne izda, kada svakog trena kroz tebe prolaze struje straha, prožimaju te trnci, slede ti dušu, i taman kad se ponadaš da se svijet okreće, kreće na bolje, pojavi ti se netko tko ti oduzima želju za nastavkom, za životom, podsjeti te kako je svijet okrutan. Iako kažu da kad si zaljubljen ploviš sedmim nebom, pun sreće, ništa ti ne smeta, nije te briga za ništa, nitko te ne može smesti, rastužit.......... to je laž, izmišljotina, to nije stvarno, jer svu tu sreću može ti razorit jedna osoba, samo jedna, od njih 6 milijardi, jedna ti osoba može stati na put sreći, jedna ti osoba može ubiti nadu, doslovno, slomiti ti srce, ma koliko zaljubljenost jaka bila, jedna te osoba može bacit u depresiju.....................taman kad odlučiš nešto učiniti, dobiješ nadu...........ona će se pjavit................ zato nestani drugo nešto> .....!!!!!!!!!!!!!!
Post je objavljen 18.07.2007. u 11:06 sati.