Mirnu postelju bonaca sprema čamcu,
Sunce u moru hladi crvena leđa,
Opijen vinom starac hrče na pramcu,
San mu se tiho zavlači ispod vjeđa.
U posjet mu često dođu noćne more
Kada opkoljen tamnom pučinom sanja,
Otkad je pročitao „Starac i more“
Ta ga borba s morskim psima proganja.
I evo, peraja već iz mora viri.
Kao pila na polutke vodu reže.
Gdje god prođe zvukove panike širi,
Ribice u šoku obezglavljeno bježe.
Pas ujeda sabljarku bez vel'kog truda.
Starac dolazi pred živčanog sloma rub:
„Ajd' napadni mene ako imaš muda!“
- Sikće on kroz jedini preostali zub.
Uzima harpun, baca ga psu u glavu,
Krupne kapi znoja cure mu niz čelo.
Već zamišlja restoran za gozbu pravu
Gdje drsku će neman poslužit za jelo.
Ubio je prvog, al novi već stižu.
Premda su miljama daleko, krv njuše.
Crvi gladi pod glatkom im kožom gmižu,
U želucima im dugo propuh puše.
Iako se starčić ko sam Rambo bori
Morski psi do kostura ribu požderu.
Nek vas barem gadna dijareja mori,
Bespomoćno urla u njihovom smjeru.
Al siti psi jedre na brazdi svog smijeha.
Ti stresni trenuci starcu život krate.
On se budi uz psovku putenog grijeha:
„Hemingway- u! Jebo ti morski pas mater!“
Post je objavljen 18.07.2007. u 09:40 sati.