Za sebe mogu reći da se ne znam dovoljno. I ne bih lagala. Znam da imam problema, svi imamo. Znam da se često žalim i prigovaram, a da zapravo to uopće ni ne želim. Znam da sam prava sretnica u usporedbi s jadnom i gladnom djecom u Africi (a i drugdje). A ako se uspoređujem s onima bogatima i slavnima, još uvijek sam sretna. Ne želim mjenjati tko sam bila, tko jesam i tko jednog dana želim postati. Znam da ne znam još mnogo toga, ali sam sigurna da ću tijekom života naučiti još podosta o svemu.
Znam da si često puta napravio nešto jer si mislio da ćeš mi se tako svidjeti, dok si radio upravo suprotno, to mi se uopće nije svidjelo. Znam da si par puta uspio biti ono što se meni sviđa i zato smo bili zajedno. Ali nije stvar u tome! Ne želim da budeš netko i nešto što nisi, samo zato da bi se meni to sviđalo i/ili ne sviđalo. Poznajem te cijeli život, znači više od 15 godina, a još uvijek te ne znam. A želim te znati...no to tvoje ponašanje i stav nam baš i ne pomažu. Volim te i poštujem kao prijatelja. Ono što smo imali (ako smo uopće imali) nije bilo savršeno, ali je bilo posebno i drugačije. Uvijek ću se toga sjećati. Problem je u tome što znam da ti tako ne misliš i tebi je sve zajebancija. Da, ok je zabavljati se, ali sve ima svoje granice. Život je puno više od same zabave.
I kad sam te neki dan vidjela... bilo je neopisivo. Nisam znala, zapravo nikad nisam gledala na to da i ti ipak imaš osjećaje. I bilo mi je drago zbog toga. Tad mi je došlo da te pred svima zagrlim i nikad ne pustim....
Post je objavljen 17.07.2007. u 23:51 sati.