Evo danas mi je bilo odlično!
Lana i ja smo provele dan na igralištu u društvu lokalnih nogometaša. Bili su podjeljeni u tri ekipe, svaka je odabrala svoju i navijala za nju. Bilo nas je oko 20-tak. Sudjelovao je i naš prijatelj Vanja koji se prije tekme dobro naroljao pa je igrao katastrofalno, a s vremena na vrijeme se žalio na vrtoglavicu. Tamo su bila i djeca nekih od sudionika. Nitko nema više od 5 godina. Bili su preslatki, a stalno su se muvali oko nas dvije. Najžešće je bilo kad nam nisu mogli upamtit imena pa su nas zvale "teta". To je bilo tako slatko i lijepo od njih. Jedna nas je djevojčica predstavila svojoj prijateljici govoreći da smo joj sestre. Baš nas je zavoljela. Tamo je bio i jedan presladak dječak. Mali je ono... ko šećer sladak i smiješan. Svi smo mu se nasmijali.
Naravno, i Lanin potencijalni dečko je igrao, pa i da smo htjele nismo mogle otić drugdje. U subotu će valjda bit nešto od njih. Mislim, nadam se jer su tak slatki oboje a i bilo bi mi drago zbog Lane jer zaslužuje bit sretna. No ipak... Nije da sam ljubomorna...Nego... Ne znam, imam i ja neku želju da imam nekog pored sebe, kao što ona ima, a nisu još ni u vezi. Mislim, imam ja svog najboljeg frenda koji je uz mene uvijek, bez obzira na sve, ali nije to to. Al što ću... Tako je to.
Post je objavljen 17.07.2007. u 22:03 sati.