Užas jedan. Zašto ne mogu spavati popodne kao i svaki normalni neradni student?
Zato što mene iz sna bude jezoviti 'srčani' grčevi. Kao da me netko nevidljiv pokušava umjetno oživjeti pa uporno naglim pokretima masira moj ajmo reć' libido, moju dušu koja spava isto kad i ja. Zastrašujuć je osjećaj kad u nekom polusnu duh pokušava napustiti tijelo. Zvuči kao da umirem. Fucking spooky.Pretpostavljam da je to neki poremećaj podsvijesti.
Redovito imam noćne more. Dolaze u sezonama,svakih par mjeseci. Prve sezone su naravno bile najgore. Nisam znala koji su me to 'vragovi' spopali. Jednom sam se čak počela moliti , što nikad ne radim. Bilo me jako strah. Zabrijala sam da sam meta nekih demona.
Previjanje tijela, nevoljni pokreti ruku i nogu (kao da su mi u stopalima magneti koji mi spajaju noge).
Želiš vrištati a ne možeš izustiti riječ. Eventualno projecaš nešto.
U jednoj sezoni sam čak lebdjela nad krevetom. Pri tom sam mirno gledala kako posteljina na obrisima mog tijela visi. What the fuck...
Sad se već lakše nosim s tim. Za vrijeme tog mrskog 'hala' probudim racionalne misli u podsvijesti i one onda pričaju sa mnom i smiruju me. K, to je samo san, sve što ti trebaš učiniti jest probuditi se. Hajde , potrudi se. Sve je to u tvojoj glavi,možeš svladati tu lošu vibru.
Nekad se i uspijem probuditi.Valjda od straha da mi srce ne otkaže. Tako jako udara. Ostajem bez zraka. Može li mi se stvarno nešto dogoditi,pitam se...
Što sam starija i što lakše i smirenije savladavam svakidašnje probleme to mi je borba s noćnim morama učinkovitija. Uključivanje zdravog razuma u sferu sna i nadnaravnog pokazuje se kao dobar način rješavanja i najčudnijih pojava koje haraju našom podsvijesti i neiskorištenim dijelovima mozga.
Ljudski um sposoban je učiniti bilo što. Uvjerena sam u to.
Post je objavljen 17.07.2007. u 19:19 sati.