Marketing
Prijelom ljeta
Tonovi koji promiču u zrak i gube se u svjetlosti koja ih hvata ovoga puta dolaze od mene. Jer već dugo nisam, a shvaćam kako bih trebao, jer ako ću stalno izmišljati nešto svoje, nikad se neću stići diviti ostalim (glassovskim po mogućnosti) ostvarenjima. A i oni znaju, i to bolje od mene, zaista bolje do mene, stvoriti takva djela nakon kojih se običan ljudski, smrtnički duh trese od iznemoglosti. Volio bih upoznati jednog od njih, da druženjem preselim nešto inspiracije. Jer oni jesu inspiracija, ma što god ljudi o tomu mislili.
I sada se odjednom ljeto prelomilo. Nesnosne vrućine koje vani kolaju ulicama ne osjete se s moga stajališta, već samo tvore neznake koje se primijećuju kroz zatvorene prozore. I nestaju u razmišljanjima o njima. Kao i mnogo puta prije.
Promjene. One su dobre, ali ne volim one nagle i silovite, u kojima se gubim i više ne znam razmišljati svojom glavom. Treba ići postupno, kao što kiša ne padne odjednom sva s neba, već kapljuckanje najavljuje skorašnji pljusak. Pljusak, to je dobro ponekad. Samo pljusak čega? Kiše nikako ne. Osim ako niste vani. Onda vam cipele postaju mokre, a čarape upiju isto ono što je prije desetak minuta možda bilo gore na nebesima. Kako božanski jednostavno!
Ukratko: uživam...
Sve kobne vrane tjeram strašilima svojih misli.
I iščekujem kišu, koja će otjerati ove nesnosne vrućine, kako bih mogao vratiti knjige u knjižnicu i zaputiti se doma s drugim stranicama nekih novih priča. Flaubert, možda?
;-) Boris
________
Fotografije (redom): "Piano"; "Gift 2"; "Scarecrow" —Rhett Podersoo
Post je objavljen 17.07.2007. u 19:16 sati.