Dosada:
-kognitivno stanje i raspoloženje u kojem prevladavaju doživljaj zasićenosti i bezvoljnosti te gubitak zanimanja za zbivanja u okolini...
Poslovi kod kojih se javlja dosada :
-jednolični, repetitivni, kojima nedostaju promjena i raznovrsnost = poslovi koji se sastoje od usitnjenih, jednoličnih, jednostavnih zadataka koji se stalno ponavljaju...
-radniku nisu zanimljivi = poslovi koji radnika ne motiviraju dovoljno ili ne postavljaju dovoljne zahtjeve u odnosu prema njegovim sposobnostima (da, učenje ove ekologije vrijeđa moje „ja“)
1. Monotona situacija = ona koja izaziva dosadu, a nju karakterizira jednoličnost
2. Monotonija = stanje ili doživljaj dosade, zasićenosti, nelagodnosti i smanjene motivacije za rad koji se pojavljuje pri jednoličnom i repetitivnom radu (tell me about it...)
POSLJEDICE:
• smanjenje radnog učinka
• variranje učinkovitosti rada
• fluktuacija radnika zbog averzije prema poslu
To sam iščupao iz nekog rada o pospanosti, dosadi i monotoniji na radnom mjestu... Toliko mi je dosadno da sam tražio definiciju dosade. Zabrinjavam se...
-------------------------------------------------------------------------------------------------
Jeste li ikada, bolje rečeno, koliko ste puta, morali trpjeti i trpjeti, stezati mjehur koji prijeti da će se razlećet u četiri pm, molite sva moguća božanstva, počevši od Boga pa preko Alaha, Bude, Višnu, 333 milijuna kućnih hindu bogova pa do Baala i starozavjetne kompanije, da se asistent konačno najaji dati vam ispit, A ON NEĆE?
I trpite vi, trpite. Prozove vas unutra, prozove sve biologe prvo. Pa ih razmješta po klupama. Igra šah, a biolozi mu figure. Kraljica odbija sjesti tamo gdje joj je Master odredio jer tu ne može prepisivati. Lovac i konj organiziraju desant na ispitne papire ne bi li saznali što se u njima krije. Master ponovo unosi nered na ploču kada premješta jednog topa na sasvim drugi kraj učionice. Kraljica se konačno smirila jer sada ima od koga prepisivati. Kralj sjedi pored jednog idiotskog pijuna i nabacuje se asistentu....
Taman kad bi čovjek pomislio da je kralj-mrtav, onda asistent uvede bijelu ekipu na scenu i počne njih razmiještati... Profesorski smjer, ako se ne varam. Fajt! Bijela kraljice zaskače crnog kralja i flertuje, dok crna gleda iz prikrajka i oštri sjekiru. Pikova dam... uh, čekaj, krivi film! Dakle, jato bijelih konjeva navaljuje i harači prednjim klupama, tjerajući sada kraljicu u paničan bijeg. Asistent ponovo mobilizira topovnjače iz posljednjih redova i šalje ih na frontu. SREĆOM nije bilo molekularaca (ili ako ih je bilo, dobro su se maskirali kao šahovska polja), inače bi to bio sraz tisućljeća...
Ispit je trebao početi u deset... Zahvaljujući asistentovim ekshibicijama i nenadmašnoj logistici, počeli smo tek u jedanes. S tim da nas je upozorio da NE GLEDAMO pitanja prije početka jer će nam uzeti test ali će nas prvo pustit da deset minuta pišemo, kako bi nam ulio lažnu nadu. Nacist.
Počelo je. Sada kada smo konačno smjeli okrenuti list s pitanjima, uzdah se proširio Pločom jer smo shvatili da su pitanja ista kao i prošli put, čak i iste gramatičke pogreške u vidu ije, je i zareza sam našao, što će reć da je samo hitnuo „print“ na kompu. Nacist.
Moj predragi sjedi kraj mene i imamo ista pitanja. Ja počeh pisati teoriju, dragi nakosio glavu i izgleda ko performans Kosog tornja. Asistent se pravi nevješt, iako mu zločeste oči lete na Miška non stop i smješak mu titra gnjusobnim usnama. Nacist. Ali nije ga niti jednom opomenuo.
Miško prepisuje li prepisuje, ja molim Boga da barem pišem točno. Ima moj dragi i tajni arsenal pod hlačama, da. Priprem... MISLIO sam na šalabahtere! Naime, prilijepio si ih je nekoliko selotejpom na svoje veoma dlakave noge (ne moram ni napominjat kakve je vriskove poslije ispuštao dok si je to u WC-u skido, a ja bio samo jednu kabinu dalje:))) ) ali nije ih obilato koristio, nije bilo potrebe kad je Medo piso mamutskim slovima koje bi valjda i oni s Međunarodne svemirske postaje pročitali bez problema, samo da je asistent otvorio škure na prozorima.
Došle su na red skice. Jel vas zanima što trebadosmo nacrtat? Ne? Puca mi pucavac, svejedno ću napisat. Dakle, morali smo shematizirano prikazat poliarhnu žilu i označiti, zatim građu dikotiledonske stabljike i u primarnoj i u sekundarnoj građi. Crta Medo, Salvador Dali mu nije ravan po krivinama koje izvodi, crta li crta... Dragi se nakosio, samo što mi u krilo ne upade... Ali ne smije se previše naginjat, iako znam da želi, ali vidjet će ga nacist pa će bit plinovito!
Polako se figurice ustaju, papa ih vrijeme... Nestaju netragom iza vrata. Kraljica u prvom redu uzdiše, konj se oznojio... Nacist strijelja pogledom ko mašingeverom, smješka se, a kosa mu ko kraci gnjile hobotnice visi niz odvratna leđa. Uskoro Matej meni iza leđa uzdiše i nakašljava se, shvatim da kibica moju stabljiku. Ja ga podignem malo da bolje vidi. Reče kako je moja ista ko i njegova, s nekoliko parvus razlika. Like I care. Toliko mi se pripišalo, mjehur urla od punine (uistinu, napisao sam punice prvi put...), pitao sam Mateja da mi ostavi svoju bocu kad dokrajči colu. Čovjek umre od smijeha, nacist posumnja i posadi se pored nas ko erektirana bandera, neće da ode.
Ne znam kako se zove sloj stanica ispod epiderme kod dikotiledona u sekundarnoj građi. Ostavio sam neoznačeno, bolje to nego da dam nacistu povod da umire od smijeha. Jer postoji realna šansa da će ostat živ. A to ne želim; biti tako blizu, a yet tako daleko. No... Dragi precrtava stabljiku moju, zaboravio na svoju žilu pa ga blago pripominjem. Učinilo mi se da je nacrtao triarhnu umjesto poliarhnu ali sad je gotovo.
Sedmo pitanje nemam pojma. Biljna slonovača, što je po kemizmu i gdje je nalazimo... Znao sam za to, vidio sam to dok sam vadio bilješke ali nisam zapamtio jer sam bio uvjeren da nas asistent neće zatrpavati nepotrebnim glupostima. Nacist. U zadnjih trideset sekundi, netko mi je šapnuo da su to hemiceluloze, derivati pentoza i heksoza. Kewl.
Ostalo je svega deset figurica u igrici. Zanima me živo čime se boji derivat galakturonske kiseline i njenih soli, aka pektin. Na izmaku snaga, skoro pa upišan, napišem „rutenijskim crvenilom gdje daje crveno [nemreš bilivit] obojenje“ i predam test. Dragi izlazi nakon dvije sekunde, silazimo kat niže i pišam, dok on depilira bedra. Vrišti.
Izlazeći s Kemijsko-tehnološkog fakulteta gdje je na nesreću smješten Botanički zavod Biološkog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (to sam sve napiso jer smo ovaj primjer uvijek imali na gramatičkim testovima iz hrv. u srednjoj, u vezi velikih i malih slova; mislim da sam ih sad konačno sve dobro napiso), ogovaramo nacista, moje parijentalno oko prekasno uočava i šalje informaciju svom rezigniranom vlasniku da dotični hoda iza nas i sluša svaku riječ, upija ko spužva u sapunici. Portugalskoj. Baš nas briga. Još kad nam imena ne bi znao, bilo bi nas manje briga ali jbga...
Doma sam i kuham se, 33,3 stupnja su u sobi, kaže termometar. Ventilator radi ali nema efekta, mogo sam si i fen pustit da me hladi, jednak je učinak. Kompjuter me grije još više. Žedan sam, ne da mi se ić ni po što hladno u butigu jer ću vani poginut pod Celzijusom. A nije Nives. Ne bi ni pod njom htio poginut, radije pod Pauley Perrette.... No, nije bitno.
Šah-nije mat, nego veoma nemat!
Post je objavljen 17.07.2007. u 15:45 sati.