Marketing
Peddlers of death...
I tako lagano prolaze dani, dok se ja polako krčkam u svom kućerku...
Sjetim se tako nekad starih dana još dok smo svi bili na okupu...dok smo se pretvarali da nam je super svirka, pa se iskrali van iz walkowa i otišli preko u park nebi li dosadu ubili nekim svojim dogodovštinama ili tračanjem benda...he da...koliko sam primjetila sve se polako mijenja svi polako odrastamo, postajemo ''zreliji''...
Uvijek sam voljela šetati preko mosta, ponekad bi otišla i ispod mosta pa se sjetim one pjesme Under the bridge od RHCP...ta me pjesma uvijek podsjeti na prvi razred i pojedinih ljudi koje sam tada upoznala...
Sad kad sam završila drugi razred i shvatim kakve sam ljude upoznala...ne znam taj osjećaj ne mogu opisati...kad imaš toliko prijatelja na koje se možeš uvijek osloniti kad ti zatrebaju, uvijek kad si tužan ili te nešto mući mogu te oraspoložiti ili ti pomoći...Stvarno sam sretna kad shvatim šta sve imam...čak i kad mi je bilo najteže kad sam pomišljala na najgore šta bi si mogla napraviti shvatila sam da neke osobe koje to i očekuju od mene koje me baš i ne vole..shvatim ti ljudi ne zaslužuju biti sretni mojom nesrećom...imam sve što mi treba...prijatelje...
Danas me neš puklo ne znam šta mi je ...
Post je objavljen 17.07.2007. u 13:31 sati.