Eto malo sam čekao da se ponovo uživim u sređivanje ovog bloga i valjda sam do sad to i postigao. Ovih dana sam malo prokuhao, malo više zapravo. Sisačke ribe su već prisiljene na život na kopnu. E neki dan čitao ja na teletextu neke vijesti i tak. I nišao na jednu interesantu. Neki Nizozemac od svojih četrdesetak godina tužio državnom sudu ni više ni manje nego samoga Boga. Kao razlog je naveo to da je Bog njemu dok se krstio obećao da će ga On izbavit od zla, ali Bog to nije učinio, kako taj lik tvrdi. Naravno sud je odbio tužbu i to, pazite sad, iz razloga što Bog nije podložan državnom zakonu i NEMA STALNO MJESTO PREBIVANJA. U meni eksplozija. Ja se puko smijat ko drogiran!!
Eniwejz, danas sam htio malo o slavljenju. To već imam na umu poduže vrijeme. Sudjelujem u slavljenju u svojoj crkvi već oko 2 godine pa bi mogao napisat nešto dostojno vašeg čitanja. Slavljenjne je definitivno jedan od načina da prolavimo Boga i da mu zahvalimo za Njegovu ljubav. Jedan od problema s kojim se sudionik u tome može susresti je problem egocentričnosti. Osobno sam imao taj problem kad sam započeo redovno se baviti slavljenjem. Često se može desiti da svojim sviranjem želimo ljudima predočiti svoj talent i vještinu na instrumentu umjesto da pokrenemo i povedemo ljude u proslavljanju Boga. Još pogotovo ako je u "publici" neka naša simpa ili netko koga želimo zadiviti. E onda smo na konju i dajemo sve od sebe, a osoba nas možda ne šljivi ni pola promila. Često nas to možda zaslijepi. Isto tako mi se znalo desit da sam na sedmom nebu čim mi neko kaže da sam dobro svirao. Ma ja sav blistam. Dosad sam imao prilike svirat na raznim omladinskim susretima i s bendom iz crkve sam obavio 2 koncerta do sada, što je ništa u usporedbi s nekim glazbenicima koje poznam, i svaki put je to bila više-manje drugačija publika. Nakon toga mi je osjećaj u duši bio sav neki keljav. Bezveze! Nakon nekog vremena sam shvatio u čemu je problem. Počeo sam se molit prije svakog nastupa da moje "ja" bude ugašeno i da budem svjestan koga želim zadiviti i proslaviti svojom svirkom - Boga. I djelovalo je, moram priznat. Jedva sam se riješio toga. Ako nas netko već i pohvali, trebali bi u sebi zahvalit Bogu za taj talent koji nam je dao i zbog kojeg smo eventualno na dobrom glasu među ljudima. Istom mislim da je važno reći da je glazba samo jedan od načina da proslavimo Boga. Postoje još mnogi načini. Sjećam se kad je jedan propovjednik iz Pakraca rekao na jednom omladinskom susretu: "Bog je jednako sretan kad vidi onu sestru koja čisti WC u crkvi i kad vidi mene kako tu propovijedam". Bilo koju službu sa obavljamo u našoj zajednici važno je da kažemo "Bože ovo je Tebi na slavu!". Blagoslovi će samo navirati. Dajmo sve od sebe da proslavimo Boga na najbolji mogući način.
Eto, idem se sad polijevat vodom da se malo ohladim. Možda skočim i u koji bunar.
Uživajte! God bless!!
Post je objavljen 17.07.2007. u 12:36 sati.