Neposredno nakon što je kod nas objavljena prva knjiga, netko mi ga je preporučio, počela sam ga čitati. Inače kupujem knjige. Kad god mogu. Volim ih imati u kući i povremeno ponovo čitati. Mišljenja sam da nakon Borgesa koji je napravio prekretnicu u književnosti na neki način to ponovi radi Houellebecq. U svakom slučaju jedan je od rijetkih autora današnjice kojeg pročitam od riječi do riječi. Do kraja. Na neki je način posve različitog svjetonazora nego sam sama, ali osjećam da ovaj svijet, onako kako je krenuo, može završiti samo kao njegov čovjek budućnosti. Operiran od svakog osjećaja jer je svakodnevnica uistinu tužna sa svim tim starenjem i gubitkom koje starost neminovno nosi. U tjelesnom i duhovnom pogledu. Houellebecq na prvi pogled ( a možda i na drugi pa čak i do kraja) izgleda kao cinik. Nema iluzija. Razgolio je život i priču do kraja, ali pažljiv čitalac vidi da je to na neki način obrana, čak i nada da će negdje netko… biti uz njega i da će možda sreća dodirnuti i njega. U stvari jedinu pravu sreću doživljava kroz seks. Jer to i jest jedina opipljiva sreća i radost kad promatraš stvari na njegov način.
A opet: 'Tjelesna želja, ma kako silovita bila, nikad mi nije bila dostatna da bih nekoga volio, taj je krajnji stupanj mogla doseći samo ako bi joj se, u nekoj neobičnoj mješavini, pridružilo suosjećanje prema željenom biću; svako živo biće, dakako, zaslužuje suosjećanje zbog same činjenice što živi, jer to znači da je izloženo bezbrojnim patnjama; …' Rečenica je izvučena iz romana ' Mogućnosti otoka'.
Sve mi je više jasno da 'čovjek bez cilja' nema šansi. U što se možemo pouzdati i čemu se možemo nadati? Ako je cilj kratkotrajni prolazni trenutak orgazma, a tijelo stari što nam preostaje?
Bila sam na promociji nekog njegovog romana kojem je i sam bio prisutan. Ušao je onako malo pogrbljen kao da osjeća više od onog od čega ga koža i vlastiti mozak brani. Učinilo mi se da je pod djelovanjem alkohola. Kao da bježi od našeg divljenja, očekivanja i kasnijih glupih pitanja. Ne znam zašto vlada mišljenje da pisci mogu sve rastumačiti. Da su sveznalice.
Trudio se odgovarati. Novac svakome dobro dođe, a knjige se moraju nekako prodati. A opet sentimentalni optimist kakva zapravo jesam živi u nadi da i on traži odgovor. I nada se.
Post je objavljen 17.07.2007. u 07:30 sati.