Naslov govori sam za sebe, ali ipak.. Danas niko ne misli dalje od svog nosa, ajde ne baš tolko drastično ali.. Mislimo samo na one do kojih nam je jako stalo i u nekim slučajevima da bi prividno zaštitili osobu koja nam je bliska, odbacujemo neku drugu osobu ili više njih, nije bitno.. Uopće ne mislimo na to da i drugi imaju osjećaje, da se i drugi vole osjećati dijelom nećega, da su sigurni i među prijateljima. Vjerojatno svi to želimo za sebe i u toj želji ponekad i spriječimo druge da to imaju. Ne moram napomenuti da je to loše, kad je ta činjenica i više nego očita.. Bilo bi jako dobro kad bi svi, prije nego nešto napravimo, prije neke velike odluke, samo zastali i pomislili na koga bi sve to utjecalo.. Ponekad je i prijeko potrebno se staviti u tuđu kožu, pa makar samo na jedan tren, samo na stotinku.. I taj mali dijelić vremena je ponekad, ali samo ponekad, sasvim dovoljan da netko ne bude povrijeđen, da dobije priliku..
Depeche Mode je to ovako otpjevao:
"Now I'm not looking for absolution
Forgiveness for the things I do
But before you come to any conclusions
Try walking in my shoes
Try walking in my shoes
You'll stumble in my footsteps
Keep the same appointments I kept
If you try walking in my shoes
If you try walking in my shoes"
Post je objavljen 17.07.2007. u 01:44 sati.