Htjela sam vrištati kada sam slušala kako je Ona lijepša od mene. O njenim uspijesima na natijecanjima. O njenim prekrasnim crtežima. Pa, svejedno on tvrdi da me voli na kvadrat više nego svoju bivšu. Jer baš ja imamam tu moć da ga vežem za sebe. Kada sam ga pitala koja je ta moja vrlina rekao je da "to" nemože definirati.
Žao mi je što sam još uvijek na tako primitivnoj razini da bi puno rađe željela čuti kako sam lijepa, sposobna i pametna nego dobra duša, s čudesnim, nedefiniranim vrlinama.
I sanjala sam kako masakriram njeno prekrano lice. Anđeoska silueta koja me straši svojim savršenstvom. Da, imala sam stakla u ruci, koju je grijala vlastita krv. Tada sam se probudila s još težim kamenom nad srcem. Taj kamen se definira kao osjećaj manje vrijednosti. I dalje me držala bolesna želja da unakazim to lice i raskomadam tijelo, naravno, mršavije od mojeg. Tada bi konačno ja bila ljepša od nje.
To baca maglu na još jednu moju tobožnju vrlinu: dobrotu. Moja bolesna ljubomora je ljubavnik zlobe. Ne podnosim činjenicu da je netko bolji od mene. To priznajem i sramim se i ustrajem u tome.
Lakše je pustiti se da te nosi struja nega truditi se plivati protiv nje. Iako si svijestan čijenice da te vodi u pogriješnom smijeru.
Pokazala sam mu svo to trnje ispod krhke ruže. Istresla sam mu sve kaj me muči. Više neću slušat lomparacije sebe i nje iz usta osobe kojoj vjerujem da me voli.
Dokaz toj ljubavi bili su tragovi suza na njenim obrazima. Blijedi obrazi čine put suzama. Suze zbog mene? Nevjerojatno! Polizala sam ih. Tko bi rekao da suze mogu imati sladak okus.
Napao me je zbog mog niskaog samopouzdanja. Kada bi barem znala koje oružje upotrijebiti protiv njega.
Nakon nekog vremena više ništa nije bilo važno. Postojali smo samo ja, on i trnutak u kojem postajemo jedno a naša čula spobna objediniti sve svijetove iz naših snova. Maštanja kojih smo se već više puta posramili jer ih je okolina osudila kao dijetinjastim.
Kada sam mu jednom objasnila da mrzim svijet u kojem živim pitao je "Misliš li da sam ja stvarno s ovog svijeta?"
Pakao gladi. Zadovoljstvo ratnika. Osjećam da mi je krenulo. Ne želim se više zaustavljati. Dva dana do 700 kalorija. Vjerujem da mogu biti jača od slabosti izazvane padom šećera u krvi.
Odlučila sam, konačno preklopiti svoj stvaran izgled s fantazijama. Bit ću slobodna. Nema više prejedanja.
P.S neopisivo sam sretna što ima cura koje su se potrudile dublje ući u moje postove, a ne proć po njima sam prek kurca.
S vašim ohrabrenjem krećem dalje.
Post je objavljen 17.07.2007. u 00:04 sati.