Marketing
...
Oduvijek sam smatrala da postoji nešto romantično
u pisanju bloga. Nekima je to lejmerski,ali meni nikad nije bilo.
Prebaciti misli iz glave na tipkovnicu, s tipkovnice na ekran,
u najveće more na svijetu. Internet. Bit kapljica i ostaviti trag.
Pisati stvari koje ne razumiju svi, koje ustvari razumijem možda
samo ja. Skoro 4 godine pišem blog, i prošla sam mali milijun
faza i napisala isto toliko postova.
Gdje sam se drugo mogla osloboditi frustracija, žaliti samu sebe,
preseravati se, biti sretna, biti zaljubljena.
Gdje sam drugo mogla pisati postove koji se moraju čitati između redaka,
a niti onda nije garantirano da će biti shvaćeni.
Ali to je ono što ostavljam za sobom.
Jer ljudi smo i nitko ne zna naš vijek.
...
Čitala sam Katy danas.
Pronašla sam se tu.
Inspirirana,
po tko zna koji put, ali nakon dugo vremena
stavim Blink.
Sljedim njen primjer ovaj put.
.....
i miss you
Where are you and I'm so sorry
I cannot sleep I cannot dream tonight
I need somebody and always
This sick strange darkness
Comes creeping on so haunting every time
And as I stared I counted
Webs from all the spiders
Catching things and eating their insides
Like indecision to call you
and hear your voice of treason
Will you come home and stop this pain tonight
Stop this pain tonight
I would give a world just to hug someone tonight.
Post je objavljen 17.07.2007. u 00:13 sati.