UV zračenje je, dakle, nutrijent - poput vitamina ili minerala. Pa kako je onda steklo tako lošu reputaciju?
1981. godine na Medicall Collegeu u Richmondu, u Virginiji, provedeno je slijedeće istraživanje. Majmunima, čije su oči držane otvorene, blještilo se 60 minuta u oči. Svjetlost je sadržavala visok stupanj UV zraačenja i učinila je štetu na mrežnici oka. Proveden je i niz drugih eksperimenata u kojima su životinje izlagane UV-zračenju na načine koji ne postoje u prirodi. Na temelju njih je zaključeno kako UV-zrake izazivaju oštećenja vida i rak.
No, dr. Jacob Liberman u knjizi "Svjetlost - lijek budućnosti" smatra da su te studije pokazale samo to da zloupotrebljavanje životinja na nehumane načine u takvim istraživanjima kod njih dovodi do raka, sljepila i smrti. On objašnjava kako se takvim eksperimentima ne može doći do punovaljanih znanstvenih zaključaka, jer se oni izvode pod ekstremno neprirodnim uvjetima koji ne postoje u stvarnosti niti će ikada postojati.
California sun - zakaj ne? dobro je ko i svako drugo
Danas u svijesti mnogih ljudi postoji znak jednakosti između ultraljubičastog zračenja i raka kože. Što se tiče raka kože i UV-zračenja, dr. Jacob Liberman nabraja činjenice koje se često iznose: rak kože se češće pojavljuje na dijelovima kože koji su izloženi suncu - glava, vrat, ruke i udovi; češće se pojavljuje kod ljudi bijele kože, pogotovo kod onih koji rade na otvorenom; eksperimenti na životinjama su pokazali da doze UV-zračenja veće od normalnih, tijekom kraćih razdoblja vremena predstavljaju faktor u razvoju raka kože; da su bolesti kože češće na tropskim i suptropskim širinama; vjeruje se da je kronično izlaganje UV-zrakama, uz opekotine od sunca, faktor koji u 90 posto slučajeva pridonosi razvoju raka kože jer se, kad dođe do opekotina, na koži stvaraju slobodni radikali, koji mogu oštetiti DNA.
No, postoje i rezultati koji kazuju drugačije.
7. kolovoza 1982. britanski medicinski časopis Lancet objavio je studiju koja je u potpunosti govorila protiv općeprihvaćene teze o vezi raka kože i UV-zračenja. Istraživanje je provedeno na londonskoj Školi higijene i tropske medicine te na sidneyskom Sveučilištu klinike za melanome u Australiji. Istraživači su ustanovili da je mogućnost pojave malignih melanoma značajno viša kod onih koji rade u uredima nego kod onih koji se redovito izlažu suncu zbog stila života ili posla.
Dr. Helen Shaw, jedan od glavnih istraživača, otkrila je da najmanji rizik dobivanja raka kože imaju oni kojima je glavna aktivnost na otvorenom sunčanje. Duplo veći rizik imaju oni koji moraju raditi unutra, pod fluoroscentnim svjetlima. Dr. Shaw je zaključila kako su i u Velikoj Britaniji i u Australiji stope melanoma veće kod onih koji rade u uredima, a manje kod ljudi koji rade na otvorenom. Njihove rezultat potvrdile su dvije pažljivo kontrolirane studije koje su provedene na New York University School of Medicine.
Biofizičar Dr. F. Alan Anderson smatra da fluoroscentna svjetla mogu biti odgovorna za 5 % ukupne tjedne doze radijacije koju svaka osoba primi. Kod osjetljivijih osoba, ova doza može biti dovoljna da uzrokuju rak kože. Tko zna, možda se krivca jednostavno tražilo na pogrešnom mjestu?
Svjetlost punog spektra pokazala je dobar učinak i na pilićima u eksperimentima koje je provela industrija mesa i jaja. Pilići uzgajani pod punim spektrom bolje su napredovali od svoje braće pod drugim oblicima umjetnog svjetla. Duplo su duže živjeli, davali su više jaja, bili su mirniji i manje agresivni, a u njihovim je jajima bilo 25 posto manje kolesterola. Spomenimo da je i kod ljudi ustanovljeno da pod utjecajem sunčeve svjetlosti proizvode manje kolesterola.
Iz tih i drugi straživanja može se jasno iščitati samo to da pretjerano izlaganje suncu, u kombinaciji s određenim tipovima kože, jest faktor u razvoju raka kože. Rješenje je jednostavno - umjereneno i mudro izlaganje suncu daleko od toga da nije preporučljivo, već je i poželjno. Na cijelom svijetu postoje ljudi koji žive na velikim visinama ili na ekvatoru, gdje je stopa ultraljubičastog zračenja visoka, a da u tim područjima uopće nema raka kože. Očito je da treba razmotriti i mnoge druge faktore, kao što su prehrana, stil života i slično.
Iz svega navedenog dr. Liberman ponudio je i nekoliko zaključaka.
Provedite bar jedan sat dnevno vani - može i u hladu. U ljetnim danima izbjegavajte izlaganje suncu izmežu 10 i 14 sati.
Nemojte nositi sunčane naočale niti leće.
Dok ste unutra, sjedite kraj otvorenog prozora.
Ako ne možete bez tamnih naočala, tad nosite neutralne sive, koje će smanjiti intenzitet blještavila, a pritom vam uskratiti manje boja nego druge naočale. Pogotovo nisu poželjne ružičste, plave i crvene naočale.
Obojane kontaktne leće također pokušajte izbjeći.
Nema potrebe za prozorima sa zaštitom od UV zračenja.
Najbolje su preporuke one koje savjetuju da se čovjek postepeno izlaže suncu sve više,a korištenje krema za sunčanje smanji koliko je moguće ili sačuva za ektremne situacije. Jer šteta se odreći tako univerzalnog i besplatnog lijeka kao što je sunčeva svjetlost.
Zaista, ništa mudro. No, odlika je to mnogih najmudrijih savjeta u ovo doba kad moramo pronaći pravi put do zdravlja i suradnje s okolišem, a sve to između mnogih reklama, industrijskih proizvoda i bezgranične vjere u svaku riječ znanstvenog establišmenta.
Post je objavljen 17.07.2007. u 00:02 sati.