Medijska sapunica koja je započela optužbama za pedofilsko ponašanje nekih katoličkih svećenika nastavlja se. Tek što se priča oko rapskog svećenika Ljubičića smirila, kreatori medijske scene na ovim našim prostorima pobrinuli su se da ne zaboravimo kako je, eto, svaki svećenik potencijalni silovatelj male i one malo starije djece. Ovaj se put na udaru našla Splitsko-makarska nadbiskupija i njezin svećenik, 63-godišnji župnik Ostrvice u zaleđu Omiša don Ante Karlogan. Treba li spominjati da se priča pojavila istovremeno dok svjetski mediji donose vijest da je Nadbiskupija Los Angeles u SAD-u započela isplaćivati milijunske iznose žrtvama seksualnih prijestupa nekih tamošnjih svećenika!? Tako dobivamo zanimljiv medijski lanac slučajeva: Los Angeles - Rab - Omiš. I to sve praktički u isto vrijeme. U SAD-u Crkva prodaje nekretnine kako bi isplatila milijune dolara žrtvama svećeničkog nasilja. Izgleda da je samo pitanje dana kada će se i u Hrvatskoj polakomiti za novcem koji se na takav način može dobiti...
Da ne budemo previše ironični stavimo stvari na svoje mjesto. Naravno, bez zadrške treba osuditi nasilje u bilo kojem obliku i to nasilje počinjeno od bilo koga, pa i od strane svećenikâ. Zlo treba imenovati, prozvati i počinitelje sankcionirati. Svećenička halja ne štiti nikog od zakona i od pravde niti i kom daje pravo bilo koga zlostavljati.
S druge strane, svatko je nevin dok se ne dokaže suprotno. A dokaže li se da su optužbe u spomenutim slučajevima bile lažne, tko će optuženima skinuti ljagu s imena?! Hoće li se isti novinari koji ih tako zdušno prozivaju na isti način iznijeti istinu o nevinosti optuženih ako se takva na sudu dokaže?! Sumnjamo. Životi i čast onih koji su jednom optuženi za seksualne prijestupe nepovratno bivaju uništeni, čak i ako se dokaže njihova nevinost. Stigma na njihovim imenima prati ih do groba. Takvi smo mi ljudi. Barem na ovim našim prostorima.
Slučaj Karlogan više je nego sumnjiv. Ovdje ne želimo opravdavati ni jednu stranu već želimo «stati na loptu» i analizirati slučaj ne temelju vijesti koje donose mediji.
Optužitelji su lokalni momci od 17 - 18 godina starosti. Prema njihovim se riječima zlostavljanje od strane svećenika dogodilo nekoliko puta prije 2 godine. Čak i u automobilu (za vrijeme vožnje!?).
Optužbe tih momaka krenule su nakon što ih je svećenik optužio za krađu. Do tada su se koristili njegovim automobilom.
Sada postavimo pitanja:
Zašto su optužbe krenule tek nakon što je te mladiće svećenik optužio za krađu?
Zašto su ti momci i dalje nastavili druženje sa svećenikom koji ih je, kako tvrde, zlostavljao?
Zašto ti momci nisu svećenika optužili za navodna nedjela onda kad su se dogodila, a tada su imali 15 - 16 godina i nisu bili djeca?
Postaju li momci od 15 - 16 godina tako lako žrtve zlostavljanja i mirno sve to podnose i tek nakon dvije godine optuže zlostavljača (nakon što ih je ovaj optužio za krađu!)!? Razumijemo strah i pasivnost djece od 8 - 9 godina, ali momci od 15 - 16 koji sve šutke podnose i nastavljaju druženje sa zlostavljačem!?
Zašto medijima izjave daju rođaci tih mladića njihove životne dobi, a ne oni sami ili njihovi roditelji?
Kao da je počela hajka, sezona lova. Lovina su ljudi, nagrada: odšteta??? U bilo kojem trenutku svaki se svećenik svake Crkve može naći na udaru. I ne samo oni, ovdje pribrojimo sve koji rade s djecom i mladima: učitelje, nastavnike, profesore, trenere, voditelje različitih grupa, turističke vodiče, odgojitelje... Zar svi ne mogu potencijalno biti optuženi za spolno ili bilo koji drugi oblik zlostavljana povjerenih im štićenika?!
Uloga koju u ovim slučajevima igraju mediji je prevažna. Stječe se dojam da kod nas kao da vlada senzacionalističko novinarstvo kojemu je glavna svrha na naslovnicama svojih tiskovina ili u udarnim vijestima donijeti 'prljevo rublje'. U vremenu kad nemamo priliku pratiti 'Big Brother' serviraju nam priče čije posljedice za njihove protagoniste mogu biti kobne. Posebno su na udaru tradicionalne institucije društva, kao što su Crkva, obrazovne ili odgojne ustavnove. U svemu tome kao da je pravda najmanje važna. Istinske žrtve rijetko tko što pita ili spominje. Jedino što je važno su 'šporkarije', kako kažu u Dalmaciji. Najmanje je važno što se zaista dogodilo.
Post je objavljen 16.07.2007. u 23:24 sati.