Cvrčci u borovima cvrče pjesan bez kraja,
A more uzburkano šumori i udara o hridi,
( MCCCCCXVII MENSIS FEBRVARII
NICOLAVS RHAGVSINVS PINGEBAT).
U davnini, i on je slušao
Šumorenje mora o kojemu sada
Učiteljica mlada, u crno odjevena,
Tumači svome razredu malih
Djevojčica i djačaka; govori im,
Skupivši ih okolo sebe, pokazujući rukom
More: "Svratite, djeco, pažnju
I pogledajte kako se more razbija
O hrid, i kako se pjeni, i kako ... Hej vi,
Dođite bliže i slušajte mene ..."
Sedam dječaka, u košuljama zelenim,
Prestaše da osluškuju šumorenje mora
Da bi čuli glas učiteljice koja zna sve
O moru: i kako se talasa, i kako se pjeni,
A nije u nedoumici, kao ja koji sjedim
Na bliskoj klupi, u zavjetarju, i ne znam,
Premda su mi usta otvorena, kazati
Ni riječi pred veličanstvom mora,
Pred modrim šumorom vječnosti.
/Dragutin Tadijanović
Dubrovnik (Park Gradac),
27.rujna 1954., ponedjeljak, popodne/
Sa malim zakašnjenjem - za dragog Tadiju!
U vječnosti ...
Post je objavljen 16.07.2007. u 18:44 sati.