Stapa se mrak sa okolinom;
šuštanje zvijezda na plaštu Orionske boginje
ometa let vile na hvalospjevnom povjetarcu.
Ostaci posrnulih Sunčevih zraka bore se za opstanaka.
Polako nestaju, polako ali dramatično.
Spoj stvarnosti i iluzije, ta netaknuta granica
vidljiva samo očima sanjara.
Princeza sudbine trati svoj kraj na sablasnom
bunaru najsitnijih pogrešaka.
Sitnice prosute po pragu života
ometaju lagani hod po sreći.
Kadkad te sitnice pišu najljepše ljubavne pjesme
no tada prestaju biti sitnice,
tada ih riječi podižu u zanos, uvijek se pamte.
Ljubav se uvijek pamti,
pamti se jer je slatka i
ispunjava nas vedrinom i nadanjem.
Zbog toga joj se uvijek slijepo vraćamo
ipak i kad si nesretan
ljubav te čini sretnijim.
hiiiiiiiiiiii...evo da vam se javim malo....kod mene nema ništa posebnog pa sam zato odlučila napisati ovu pismicu koja mi je predivna....
pozzz i čitamo se....
kizz svima, a posebno mojoj seki i sari....
Post je objavljen 16.07.2007. u 16:26 sati.