U nebrojeno navrata sam se osvjedočio da je mnogo toga rijetko kada onakvo kakvo izgleda. Recimo, došla nam u posjetu na tri sedmice suprugina sestrična iz Njemačke, fajn puca. Mi smo u malom stanu, nema mnogo mogućnosti gdje bi je smjestili, možemo samo u malu sobicu koju rabimo kao ostavu, skladište, ali ima jedan ležaj unutra. No već prvu večer kada je sestrična došla žena iznijela orahovicu, pa toči, pa nutka, pa dolijeva, pa kako mi pijemo tako ona nešto kao mačka oko vruće kaše, obilazi, a čačka, vidi se da negdje gura, da bi nešto, a neće reći što. Sve kao "u ostavi je zagušljivo, nema prozora…", kako će sestričnu ondje zagurati, tijesno, neće joj biti ugodno, a nas dvoje spavamo na širokom bračnom krevetu… Napokon dođemo do toga - kako bi bilo da sestrična spava s nama? Oho-ho, mislim si ja, valjda ona najbolje pozna svoju sestričnu, odrasle su zajedno, tu bi moglo svašta biti! Što da ne?! Dapače!
Smjestimo se nas troje u krevet, supruga u sredinu. Mrdnem se nešto da se bolje namjestim, a žena odmah k'o zmaj: "Što se mrdaš!?" Mislim si, sutra mogu pričati dečkima u kafiću da spavam s dvije ženske, neka krepaju! Promeškoljim se, a žena odmah grakne: "Miruj!" Vidim, krijese joj se oči u mraku. Shvatim, trudi se izdržati da nas dvoje prvi zaspemo, ovako nas oboje ima na oku. Da je sestrična u drugoj sobi, tko zna što bi bilo ako bih se po noći digao na zahod, pa u povratku svratio u drugi krevet. Valjda ona dobro zna svoju sestričnu, a i mene, pa neće tako nešto riskirati.
Zaspem. Kad u neko doba - obje me bude. "Hrčeš!"
Naravno da hrčem. Uvijek hrčem! Supruga se često buni, budi me po noći, kuka i zapomaže, ali što joj ja mogu? No sada ih je dvije. Ne mogu zaspati. Njih dvije, ja jedan. Navale na mene i istjeraju me u malu sobicu, na pomoćni ležaj. Ležim ja u maloj sobici, tijesno mi, zagušljivo, ali što mogu osim razmišljati o ženskoj logici. Što ako se sestrična noću digne na zahod, pa prije povratka u krevet svrati do mene? Zbog te pomisli nisam se ni mnogo bunio.
Zaspem ja, a kad zaspem spavam ko top, no ipak u snu osjetim da se netko do mene uvlači i smješta. Probudim se ujutro, a ono Erika. Imamo mi tu kuju, zvijer, mješanac svega i svačega, pedeset kila. Više od svega voli spavati s čovjekom. Kada sam prilegnem poslijepodne, obavezno mi se prišmajhla, no kada je supruga u blizini ne usudi se. Najradije bi svake noći spavala između nas dvoje, ali supruga bi je odrala da to pokuša, pa kada je vidjela da sam sam nije mogla odoljeti.
I tako već dvije sedmice zaspem s dvije ženske, a probudim se s kujom. To je gore nego pasti s konja na magarca. S dvije kobile na jednu džukelu! Ništa, ništa, strpljiv sam ja. Kad-tad ću sam na službeni put u Njemačku!