Marketing
Pogled s nebeskih visina
Bijasmo nedavno tjedan dana u Beču. Mislila sam da će me puknuti nostalgija ili tako nešto, ali jedini osjećaj kojeg sam imala bio je da sam doma. Kad smo ulazili u grad, imala sam dojam da smo bili u kupovini u nedalekom SCS-u i da ćemo se uskoro sparkirati pred našom zgradom, ući u stan, okupati nasljednice i pripremiti nam večeru. No, ništa od toga - više u Beču nemamo svoj stan, pa smo odsjeli u hotelu, ali sve drugo bilo je uglavnom kao prije i jako, jako intenzivno: susreti s frendovima, kavice i ručkovi u gradu, kućne posjete, dječje igranje, Prater, kazalište, odlazak starije nasljednice u bivši vrtić, pa malo shop till you drop i tako u krug. Imamo, naravno, stotine fotki, pa ću vam ovaj put pokazati kako izgleda Beč iz zraka.
Iako je noćni pogled daleko bolji i atraktivniji, zbog relativno ranog odlaska na spavanje naših nasljednica odlučili smo se za dnevni odlazak na Donauturm, toranj na kojem su smješteni restoran, kafić i vidikovac koji se okreću za 360°, tako da, sjedeći na mjestu možete, uz fini obrok (klopa je fakat odlična 
), kavicu ili samo vjetar u kosi, ovisno o tome što vam je privlačnije, dobro proučiti grad s visine.
Na ulazu u Donauturm morat ćete kupiti kartu za lift kojime stižete na vrh. Restoran nudi relativno mali (na net su stavili samo manji dio ponude, na licu mjesta izbor je osjetno veći), ali odličan izbor jela uglavnom lokalne kuhinje. Namjeravate li ručati gore, obavezno napravite rezervaciju. Svi su stolovi kraj prozora, tako da se ne morate bojati hoćete li imati dobar pogled.
A kad smo kod pogleda... Ovo vam je partijanerski dio Dunava: danju su ovdje roleri, skejteri, bajkeri (obožavam koristiti prave hrvatske riječi 
), šetači i dokoličari, a noću uglavnom mlađahni dio populacije. Obalu s Donauinselom povezuje pješački most.
Pogled prema središtu grada - skoncentrirajte se i vidjet ćete Riesenrad, zaštitni znak Pratera i cijelog grada.
Idemo polako dalje. Ovim dijelom obale dominira Millennium Tower, najprepoznatljiviji dio Millennium Cityja, poslovno-trgovačko-stambenog i, mora se reći, prilično neuspješnog giganta čija je gradnja koštala nevjerojatno mnogo, u kojeg je uloženo puno pompe i reklame, a na kraju se pokazao posve neisplativim.
Pogled na Vienna International Centre, tj. Uno-City.
I dvije sličke s pogledom u suprotnom smjeru od središta grada. Ovi su dijelovi sve donedavno bili smatrani težom periferijom, no dolaskom podzemne željeznice polako se oslobađaju imidža opskurnih gradskih kvartova i postaju sve prihvatljiviji za život, pogotovo širenjem grada i stalnim doseljavanjem stanovnika niže platežne moći kojima su bečki kvadrati u iole boljim četvrtima opako preskupi. Ovo su rukavci Dunava - obratite pažnju na jedrilice na donjoj slici.
Dvije ogromne tamnosmeđe kocke koje se izdižu iz krajolika nalaze se u 9. Bezirku. Riječ je o Općoj i sveučilišnoj bolnici, na čijem je devetom katu rođena mlađa nasljednica. 
Pogled na Ernst Happel Stadion.
Samo za najhrabrije, bungee-jumping s navodno najvišeg krana u Europi, s visine od 150 metara.
I, konačno, pogled s parkirališta.
Post je objavljen 16.07.2007. u 15:03 sati.