Evo procitala sam komentare proslog posta(a bilo ih je puno...!haha!)
I dobila sam inspirejsn za novi post!
PRIJATELJI
To su osobe koje bi trebale biti uz tebe i u dobru i u zlu,a mnogi „prijatelji“
te napuste onda kada ti je najteze.Osobe kojima nikad nece biti tesko poslusat tvoj problem i dati ti savijet ili ti pomoc rijesiti taj problem.
Danas je malo onih pravih prijatelja koji ti neokrecu leđa i koji ti kad ti pomognu netraze nista zauzvrat.
Ima mnogo osoba (pa i ja) koje su za prijatelja(icu) spremne sve dati,pomoci mu,ali onda kad njima nesto treba nigdje ,nikoga nema...
PRIJATELJ SE CIJENI ONDA KAD SE IZGUBI....!
Istina!
Mozda sam sada dok ovo pisem puna emocija jer sam prijatelja izgubila pa tako razmisljam al vjerujte mi nije lako izgubit osobu koja koja ti je bila toliko drag,koja ti je uvesaljavala dan i svojim osmijehom ti popravi raspolozenje i ti bar na trenutek zaboravis na sve brige i probleme...(Tomislav)
Cestro sam pored ove izjave odmahnula rukom smatrajuci ju nevaznomali sada kad se dogodila ta tragedija procitala sam ju ponovno,razmislila i shvatila da ona zapravo i ima smisla i da je u potpunosti tocna...!
Zato dragi moji nemijte ucit na svojim pogreskama(kao neki) nego shvatite da je prijateljstvo oslonac zivota i trebalo bi bili uzajamno i svi u njemu moraju sudjelovat,ulagat u njega,pruzte potporu prijateljima da se poslije kad ih jednom( nedaj Boze)izgubite nebiste kajali i govorili kako prijatelja niste dovoljno cjenili i postovali.
Prijteljstvo se temelji na povjerenju,istini a ne lazi,uzajamnoj pomoci a ne koristoljublju.
Stoga svoje prijateljstvo gradite i neka ga nitko ne unisti i neka vam nebude tesko za prijatelja nesto napravit jer onaj koji ima neki problem, prepoznaje osobu kojoj je stalo do osobe kojoj je tesko i to cijeni i rijetko zaboravlja.
Ljudi se u zivotu srecu slucajno,a onda u zivitu dijele sve...rijeka zivota ih odnosi drugim ljudima...ali im srce jos dugo ostaje kraj starih prijatelja!!!
...jos jedna cinjenica koja je tocna..!
....ja se nadam da ce moje frendice procitat ovaj post i da ce razmislit o svom ponasanju i postupcima i uvidjet pogreske kao sto sam i ja uvidjela svoje dok sam razmisljala i ovo pisala te se nadam da ce nam prijateljstvo biti jos cvrsce i da cemo nakon nekoliko godina isto uzivat ovako kako uzivamo sada...
Evo u ovom postu sam se dotaknula teme preminulog Tomislava pa da napisem koji stih posvecen samo njemu....
Tako mlad
Bože,
pomozi mi,
jer....
jer ja i dalje ne razumijem odluke tvoje!
Ponovo isto pitanje,
ušlo je u misli moje!
Ne mogu prestati pitati se,
jer,
sada,
sve je skoro tako savršeno....
Ali,
u životu mom
i dalje jedna osoba fali!
I dalje nije mi jasno,
zašto prijatelj moj,
zašto naš 'mali'?
I dalje ne razumijem,
jer bio je
tako mlad.
Anđele...
Znaš,
Anđele,
godine....
pretiho su prošle,
i anđele,
slike blijede..
Jedino što nam ostade,
sada su sjećanja.
Znaš,
Anđele,
nekada nam je i to najpotrebnije,
ali,
kada bi samo mogli,
ma makar na trenutak,
na jedan dijelić vremena,
ponovo vidjeti te,
zagrliti te i reći koliko nam nedostaješ.
Jer anđele,
TI vječno živiš u našim mislima i srcima
...slike bilijede...jedino sto nam ostaje sada su sjecanja....
-nemogu se pohvalit da sam autor ovih divnih pjesama ali tko god da je pjesme su me jako ganule jer cu sa Tomislava uvijek sjecati....
..i nadam se da je tocno to da vrijeme lijeci rane......!
ljudi kissam vas i
NEDOPUSTITE DA VAM SE PRIJATELJSTVO RARORI MA KOLIKO NESUGLASICA BILO JER ZA SVE POSTOJI RIJESENJE...!
Post je objavljen 16.07.2007. u 11:26 sati.