U 8:50 ujutro zvonjava na vratima...poprilično uporna.
Otvorim vrata i vidim Pecu.
(Kojeg nisam vidila jedno 10 godina)
Al pravim se blesava.
-Da?
-Eeeej, Nike...Ma zvonija san ti kod ujca, al mi niko ne otvara. Ja sam ...pa Peco!!!
-Hm..jutro Peco. Al možda nitko ne otvara jer MOŽDA se još nisu digli.
-Pa 9 sati je...vidi nas!
Tad spazim da je sa sobom dovukljao i neko pseto koje je držao na uzici.
-Ništa, probaj opet. Čujem da netko doli otvara vrata.
-Ali, vidi mi psića...jel da je sladak?
-Pa i nije baš. Ajde Peco, moram ća.
I zatvorim vrata.
Peco (47) je inače pati od insomnije. Noći provodi tako da landra uokolo.
Tako se baš pohvalio mom uji da je bio prethodnu večer u Sharku (za koji sam ja postala prestara još prije 5 godina) pa u Papilonu te da je odspavao sat vremena i ustao se jer je MORAO ići daviti žene koje ujutro slažu kruh po pekarama i dućanima.
No, eto, sad je nabavio kujicu tako da nije u tim pohodima usamljen te je vuče svugdje sa sobom.
-I u Shark?
-Ma da, al je nisu pustili sa mnom pa me čekala u autu.
Kasnije mi je ujo ispričao kako je Peco išao po psa u šinteraj, ali mu žena nije htjela dati nijednog psa na udomljenje «jer joj Peco baš nije djelovao normalan».
Na što se Peco uvrijedio i pokušao ukrasti psa, a psi poludili i skočili na njega te ga je jedan i ugrizao.
Na kraju mu je neka Švabica dala svoju pudlicu, što mu je najprije stvorilo «male probleme» jer jelte, pas zna samo njemački. Pa je Peco čak kupio i priručnik za njemački jezik.
Inače, iako je bio petak 13. čula sam jednu dobru vijest pa sam se otišla zahvalit u crkvu.
No, na vratima me zaustavio mladi svećenik.
-Opostite, al trebali biste se zaogrnuti.
Automatski sam pogledala na sebe da vidim jesam li zaboravila što imam na sebi.
Crne duge hlače, crna majica (nedekoltirana) s rukavićima koji su bili doduše dosta kratki, no nisam mislila da je to neki problem.
Tad mi padne pogled na njegovu istetoviranu ruku i to cijelu podlakticu, a tetovaža se protezala i na nadlakticu.
I inače, to bi mi bilo simpatično... Al taj njegov moralizirajući ton i držanje baš su me isprovocirali.
Nisam ništa rekla doduše, najviše jer sam bila pod dojmom dobre vijesti te sam sva «razvratna» otišla dalje.
Vikend je bio strašan. Ali izdržala sam. Kao još netko tko križa datume, i ja ih križam.. jedva čekam vratiti se u «brlogić» ;)
Samo da se nešto ne izjalovi.
Ipak, prolazim dobru školu trenutno. Na meti sam velikog broja ljudi koji me ne prestaju ogovarati.
Pa sam sinoć na plaži (da, došla sam tek u 7 navečer na kupanje) sa smješkom zaključila da mi to i paše. Zanimljivije je da me ogovaraju i da misle loše.
Ako budu imali neku sreću da me pobliže upoznaju, samo se mogu ugodno iznenaditi.
No kakvi su, čisto sumnjam da će biti te sreće.
Specijalan pozdrav jednoj dami u metropoli i još jednoj koja se sprema navalit na Portugalce, a zatim mi u maniri Agathe Christie istražiti što se to skriva na fratarskom otočiću ;)
Pusa svima ;)
Post je objavljen 16.07.2007. u 09:24 sati.